Širom Evrope, kontinenta koji je tokom posljednja dva stoljeća njegovao kršćanstvo, crkve, samostani i kapelice stoje prazni i sve su zapušteniji jer su se broj vjernika i posjeti crkvama smanjivali tokom proteklih pola stoljeća.

Ispovjedaonice u kojima su generacije Belgijaca priznavale svoje grijehe stoje naslagane u ćoškove nekadašnje crkve Presvetog srca u gradu Mechelenu, što je dokaz da su nadživjele svoju svrhu, piše Associated Press.

Zgrada će se zatvoriti na dvije godine dok se ne dodaju kafić i koncertna pozornica, a plan je da se crkva pretvori u “novo kulturno žarište u srcu Mechelena”, gotovo nadomak mjesta gdje živi belgijski nadbiskup. Iza ugla bivša franjevačka crkva sada je luksuzni hotel, u kojem je poznati belgijski pjevač Stromae proveo svoju prvu bračnu noć.

“To je bolno. Neću to skrivati. S druge strane, povratak u prošlost nije moguć”, kazao je monsinjor Johan Bonny, biskup Antwerpena. Sve veći broj nekoć svetih građevina prenamjenjuje se za različite svrhe, od trgovina odjećom do noćnih klubova. To je fenomen koji se može vidjeti u velikom dijelu kontinentalne Evrope, od Njemačke do Italije, ali i u mnogim zemljama između njih.

10% Belgijaca ide redovito u crkvu

Fenomen se posebno ističe u Flandriji, gdje su smještene neke od najvećih katedrala na kontinentu. Studija istraživačke skupine PEW iz 2018. pokazala je da u Belgiji od 83% onih koji kažu da su kršćanski odgajani samo 55% još uvijek sebe takvima smatra.

Studija je pokazala da samo 10% Belgijaca i dalje redovno ide u crkvu. U prosjeku, svaki od 300 gradova u Flandriji ima oko šest crkava, ali često nema dovoljno vjernika da popune jednu jedinu crkvu. Neke crkve postaju trn u oku u gradskim središtima, a njihovo održavanje zahtijeva značajna finansijska sredstva.

Mechelen, gradić od 85.000 stanovnika sjeverno od Bruxellesa, rimokatoličko je središte Belgije. Ima puno crkava, od kojih se nekoliko nalazi blizu katedrale sv. Rumbolda sa zvonikom koji je na UNESCO-ovom popisu svjetske baštine. Gradonačelnik Bart Somers godinama radi na tome da mnoge zgrade dobiju drugu namjenu.

“Je li dobra ideja imati hotel u crkvi?”

“U mom gradu imamo pivaru u crkvi, imamo hotel u crkvi, imamo kulturni centar u crkvi, imamo knjižnicu u crkvi. Dakle, imamo puno novih namjena za crkve”, poručio je Somers. On je kao flamanski regionalni ministar također uključen u prenamjenu oko 350 crkava raširenih u gusto naseljenoj regiji od 6.7 milijuna stanovnika.

Značajan projekt prenamjene u Belgiji bio je Martinov hotel Patershof u Mechelenu, gdje je unutrašnjost crkve uništena kako bi se napravile sobe. “Često čujemo da ljudi ovdje dolaze kako bi se opustili i uživali u tišini”, ispričala je upraviteljica hotela Emilie De Preter.

“Ljudi spavaju u crkvi, možda se seksaju u crkvi. Dakle, mogli biste reći: etički, je li dobra ideja imati hotel u crkvi? Uopće ne oklijevam zbog toga. Više me brine stvarna arhitektonska vrijednost”, istaknuo je Somers. Vrijednost dizajna posebno je jasna u crkvi svetog Antuna Padovanskog u Bruxellesu, koja je pretvorena penjački klub.

Noćni klub ima logo svećenika koji ljubi časnu sestru

Zid namijenjen penjanju sad se takmiči s vitrajima. “Vitraji donose pravu svjetlucavu i toplu svjetlost kada sunce prođe kroz njih, tako da zaista možemo osjetiti prisutnost ostataka crkve. Oltar je još uvijek na mjestu, tako da smo okruženi ostacima i to nas podsjeća gdje se zapravo nalazimo”, navodi Kyril Wittouck, suosnivač kluba.

Također u Bruxellesu, noćni klub Spirito preuzeo je anglikansku crkvu, a kao svoj logo ima crtež svećenika koji ljubi časnu sestru. To nije baš ono što je biskup Bonny imao na umu. Smatra da čak i ako je rimokatolička religija na izdisaju, osjećaj sakralnog ili potreba za promišljanjem i dalje su prisutni u društvu bilo da je netko religiozan, agnostik ili ateist.

Stoga za Bonnyja nema razloga pretvarati crkve u supermarkete ili diskoteke. “To su mjesta za razmišljanje. I nije li upravo to ono o čemu bi se crkva trebala brinuti?” tvrdi. Vjeruje da bi najuspješnija prenamjena bila predaja crkvi drugim kršćanskim zajednicama, bilo da su koptske ili istočnoevropske.

“Svakih 300 godina moramo početi ispočetka”

Priznaje kako se zna umoriti samo od pogleda na povorku prosaca koji žele prenamijeniti prazne rimokatoličke crkve. Dodaje kako mu je teško kad se pojavi agent za nekretnine. “Oni vide mogućnosti. I ne možete vjerovati, odjednom, koliko pobožni mogu postati kad im se ukaže finansijska prilika. Odjednom su pobožniji od časne sestre”, naglasio je.

Poznavajući historiju kršćanstva tokom stoljeća, Bonny gleda dugoročno jer bliska budućnost ne izgleda svijetlo. “Svakih 300 godina smo skoro morali početi ispočetka. Nešto novo će se dogoditi, siguran sam. Ali treba vremena”, uvjeren je.

U Martin’s Patershofu postoji čak i uslov da crkva može vratiti zgradu ako joj ponovno bude potrebna, objašnjava De Preter. Elementi hotela izgrađeni su na čeličnim gredama i mogu se potpuno rastaviti i ponovno izvaditi.

“Ako crkva u određenom trenutku želi zgradu natrag – za što su šanse vjerojatno vrlo male – to je moguće”, zaključila je, prenosi index.hr