Glavni akteri filma “Toma” snimljenog o srpskom boemu kažu da im je drago što je film pogledalo više od milion ljudi, ali da su hodali po ivici žileta kada su emocije u pitanju dok su ga stvarali.

Glavni lik Milan Marić istakao je za “Blic” da nisu planirali da će film biti emotivan.

– To ne može da se planira. Jasno nam je bilo da je emocija nešto što mi želimo. Da je emocija šifra za Tomu Zdravkovića i ono što je bio njegov život i njegove pjesme. I tim putem smo krenuli. Vi sve vrijeme morate da balansirate. Posebno što smo izvukli da je jedna dominantna emocija- tuga. To je osjećaj melanholije, tuge, i sa tim nema stajanja. Samo nije smjelo da bude lažno, što je zahtijevalo od svih nas da konstantno budemo na ivici žileta, da balansiramo, da se trudimo. I kada smo već na toj ivici žileta da dozvolimo da se zasječemo, pa malo i da boli. To je bilo neophodno za ovaj film, ali je vrijedilo – kaže Marić.

I Tamara Dragičević je istakla da je sve vrijeme u vazduhu lebdjela emocija.

– Trudili smo se da je suzbijemo, sakrijemo, ali cio utisak je taj da emocija preovladava u filmu. Nismo jurili za tom emocijom nego je ona bila tu. Mi smo je krili, ali je izbijala iz stomaka, pogleda i riječi. Meni jedna od dražih scena, a svaka je podjednako važna, jer Silvana kao pojava nosi sa sobom to, je bila ona kada na koncertu neće da pjeva zbog pitanja novinara. Tada je Toma zamoli da izađe i ona otpjeva. Niz tih scena su meni možda i bliske kao glumici, kao nekom ko se bavi javnim poslom. Ali ono što je obilježilo njen život jeste da je ona išla uvijek uzdignute glave, da nije pokazivala kako se osjeća, a bila je i tužna, osjetljiva i nije imala lak život- priča Tamara.

Svi su plakali uz „Ljiljanu”

Željko Joksimović je naglasio da je posebnu emociju izazvala pjesma i scena “Za Ljiljanu”.

“Pozove me Bjela oko 14.10 i kaže mi: “Rođo, možeš li malo da vidiš da ova Ljiljana bude možda nekako sporija… Da staviš klavir”. Ja kažem: “Dobro, ali Aco nije tu, kada da stignemo?”. Na to mi Bjela kaže: “Otpjevaj ti pa ćemo poslije vidjeti”. Kažem OK, sjednem za klavir i otpjevam. I na snimanju bude situacija sljedaća. Svi gledaju u kadar, plaču i jecaju. Ovo je strašno, ovo je wow… I eto ispalo je fenomenalno”, rekao je Joksimović. (Blic.rs)