Danijela Ostojić, klinički psiholog sa jako bogatim iskustvom i žena koja sa velikim uspjehom i entuzijazmom podučava širu javnost i svoju armiju pratilaca na drštvenoj mreži Instagram o temama koje tangiraju mentalno zdravlje,gostovala je kod Janka Škuletia u Spotlight Podcastu.
Pokrenuli su dosta važnih pitanja i na neka pokušali da ponude kvalitetne odgovore:
– Šta su to uvjerenja koja vladaju Balkanom?
– Koji je to obrazac ponašanja koji koristi većina roditelja na Balkanu?
– Koliko često etiketiramo ljude oko sebe i postavljamo površne dijagnoze?
– Šta podrazumjevamo pod traumom na Balkanu?
– Kako ublažiti efekte transgeneracijske traume?
“Kada bi me pitali šta su balkanska uvjerenja, toliko toga ima, od toga da muškarci ne plaču do toga da se žena mora udati, mora kuhati, rađati djecu, ako nije tako ne valjaš kao ličnost. Onda te neko pomnoži sa nulom kao da ništa nisi u svom životu uradio. Zbog tih uvjerenja i razmišljanja mnogo ljudi je propatilo, pati i danas. Neki završavaju na psihijatrijama i te priče sa psihijatrije su mnogo zanimljive. Imala sam priliku kao Banjalučki student razgovarati sa pacijentima koji su bili smješteni na psihijatrijskim odjeljenjima. To su sve priče balkanskog odgoja. To su priče gdje djeca nisu dobijala ljubav od svog roditelja, gdje je roditelj tukao i maltretirao svoje dijete, kažnjavao, to dijete nije postojalo i onda nalete životni trigeri i okidači i desi se neki rascjep ličnosti. To je ta psihoza ili šizofrenija.” navodi Ostojić.
Danijela navodi da ne pripada balkanskom obrascu, da li je to dobro ili ne vrijeme če pokazati ali kako kaže osjeća se dobro u svojoj koži jer godinama se klesala u toj borbi sa balkanskim uvjerenjima.
“Specifikum ovog podnevlja je prenos, odnosno transgeneracijska trauma, obrasci koji su se prenosili sa koljena na koljeno, odnosno ta neka porodica je zadržala istu strukturu kao prethodna porodica. Djeca su se rađala a ostalo je sve isto. To su odgojni stilovi gdje se zna ko je muško, ko je žensko, gdje se zna šta žena smije a šta ne smije. Znalo se da djeca nemaju prava, znalo se da roditelji usmjeravaju djeci put kako oni misle da je najbolje. Ne može dijete da bira niti školu niti fakultet. Djeca su se tukla, jako mnogo i danas se djeca tuku. Ja nisam ni za light verzije odgoja koje su danas popularne ali najispravnije je da postavljate granice i sebi i drugima. Dijete ako nema granicu ono će vas izmanipulisati i vrlo brzo će ući u tu delikventsku fazu. Može se taj odgoj lijepo napraviti kao zdravo područje za mentalno zdravlje ali se narod mora edukovati, jako smo malo pismeni, emocionalno pismeni, prenosi Tuzlanski.ba.
Ljudi ne znaju osnovni nivo ispravnosti, naučeni su na neki obrazac koji primjenjuju a ne znaju da li je ispravan. Kada kažem balkanskom tati kada dođe u ordinaciju da nije normalno da se dijete tuče, on izlazi iz ordinacije ljut, bijesan jer ne može to da prihavati jer je on tučen i generacija prije njega. Imate ljude koji kažu mi smo tučeni pa šta nam fali ? Mnogo toga nama fali, samo što eksplicitno neće vam pisati na čelu neurotičar, depresivac, OKP, seksualna disfunkcija, paranoja, fobija to će se manifestovati u vašem ponašanju.” zaključuje Ostojić. (Tuzlanski.ba)
