Mrtvi ljudi na ulici… Strah… Glad… Žeđ… Požari… Vriska… Plač… Izgubljenost i nemoć… Ovo je slika Srebrenice s kojom se Ado Hasanović kao dječak suočio 1992. godine. Skoro 20 godina kasnije Hasanović, rođen 1986. godište, vrlo je uspješan reditelj koji doedukaciju obavlja u Italiji, piše Dnevni avaz.

Izgorjela igračka

– Imao sam šest godina. Bježali smo od naše kuće da se spasimo. I tako u nadi da će se završiti rat sljedeći dan, odužilo se na nekoliko godina. U jednom trenutku dok smo se krili u šumi, na drugoj strani se desila eksplozija. Kaže babo: „To je naš auto, tamo sam ga sakrio.“ Gledao samo iz daljine i požar me učinio vrlo tužnim. U babinom autu izgorjela je moja omiljena igračka. Ne postoje riječi koje to mogu opisati – prisjeća se Hasanović.

Prvi dokumentarni film koji je snimio nosi naziv “Ja sam iz Srebrenice”. Ovo ostvarenje predstavlja autorovu emotivnu vezu s rodnom Srebrenicom, gradom u kojem je počinjen jedan od najgorih zločina devedesetih godina.

– Stvari koje ću podijeliti s vama nikada ranije nisam napisao niti se gdje objavilo. Uglavnom je to bilo u meni. Ljudi ne znaju šta sam ustvari sve preživio. Razlog snimanja filma je moja želja da kroz umjetnost doprinesem razvoju grada i Bosne i Hercegovine. Mada, moram priznati da mi je uvijek lakše napraviti film o Srebrenici nego pričati šta sam preživio i kako. Riječi su suvišne. Sama slika nekog događaja vam sve govori, posebno kada se nalazite ispred nišana na Memorijalnom centru u Potočarima – kazao je reditelj.

Hasanović je tokom pada Srebrenice izgubio više od 30 članova porodice. Posmrtne ostatke djeda koji je ubijen 1995. još nije pronašao.

Mnoge stvari

– Vrlo sam osjetljiv na sve što se desilo u mom rodnom gradu. Nikada ne mogu zaboraviti i nikada ne mogu oprostiti ljudima koji su naređivali i ubijali nevine žene, djecu, starce. Žao mi je, ali ne mogu – istakao je Hasanović.

Reditelj se iz Tuzle vratio u Srebrenicu 2007. godine te je počeo raditi u Udruženju „Prijatelji Srebrenice“. Pet godina je djelovao kao art direktor festivala kratkog filma „Srebrena traka“.

– U Udruženju sam naučio mnogo stvari. Posebno iskustvo je bilo raditi s ljudima i prijateljima srpske nacionalnosti, prema kojima nikada ne smijemo imati predrasude. Ne razlikujem ljude po načinu odijevanja ni po životnom statusu, nego, jednostavno, po ponašanju i njihovim djelima. To je citat iz mog prvog filma „Ja sam iz Srebrenice“. S kamerom u ruci uvijek sam osjećao moć, to je poseban osjećaj, opsesija, strast, to je za mene život. Moj je otac preživio pad Srebrenice i u putu ka slobodnom teritoriju imao je kameru, nešto je i snimao, a ja sam tu kameru naslijedio. Imam je i danas. Napravio sam mnoge snimke njom od 1996. godine pa nadalje – naveo je reditelj.

Dvadeset godina poslije stravičnog zločina reditelj s optimizmom gleda na život u tom gradu.

– U Srebrenici postoji život, kao i predivne ljekovite vode, priroda, mnogo dragih ljudi koji su, bez obzira na to što su sve izgubili, spremni sve dati i podijeliti to s vama. To je grad u kojem mogu živjeti hrabri ljudi, koji žele tom gradu dobro.

Činjenica je da je Srebrenica izgubila svoj sjaj. Njena su krila polomljena i trebat će dugo vremena da se oporavi. Ali oporavit će se, znam to – kazao je Hasanović.

Kao jedan od gorućih poslijeratnih problema ističe nezaposlenost. Trbuhom za kruhom njeni građani rasuli su se po svijetu.

– Ljudi se uglavnom bave agrokulturom. Ko hoće da radi, može da preživi. Međutim, edukacija je vrlo bitna i svi koji misle isto, morali su napustiti Srebrenicu. Tako je bilo i u mom slučaju – zaključio je Hasanović.

Sedam filmskih nagrada

Iako je preživio strašne trenutke ratnog vihora i napustio rodni grad, to ga nije pokolebalo u namjeri da uspješno gradi karijeru. Diplomirao je režiju na Sarajevskoj filmskoj akademiji  kratkim igranim filmom “Mama”. Trenutno je na studijama u Rimu, gdje se usavršava na filmskoj akademiji “Centro Sperimentale di Cinematografia”. Iza sebe ima sedam internacionalnih festivalskih filmskih nagrada.

Umjetnički dragulj

Kratki film “Anđeo Srebrenice” Ade Hasanovića, koji, također, govori o genocidu 1995., naišao je na pozitivne kritike. Robert Golden, reditelj i scenarista iz Engleske, o ovom ostvarenju kazao je:

– “Anđeo Srebrenice” predstavlja izbrušeni umjetnički dragulj. Kada je tragedija prevelika da bi je ljudska osjećajnost pojmila, samo nam poetska metafora i muzika mogu pomoći da shvatimo šta je jedno ljudsko biće sposobno uraditi drugome – naveo je Golden, piše Dnevni avaz. (Tuzlanski.ba)