Dobro je što još postoji 8. mart kao praznik koji nije u potpunosti devaliran unutar ovog vremena duboke, pogrešne retradicionalizacije, a ono što je pogrešno jeste što unutar toga dana muškarci navodno pokušavaju biti bolji nego su to ostalih dana u godini i što je taj dan sveden na konzumersku ravan (poziv na popuste pri kupovini).

Publicist Nerzuk Ćurak smatra i da je vrijeme da emancipacijske snage izvrše transformaciju toga praznika i da Osmi mart bude „jedan borbeni pojam“, u smislu jedne vrste simboličnog kapitala koji omogućava da se žena zaista (na najbolji način i prateći najbolje stvaralačke prakse ženskog emancipacijskog pokreta) izbori za punu rodnu ravnopravnost.

“To ženski pokret ne može uraditi sam. Ali nadati se da ćemo, unutar nekog zakonskog okvira i/li unutar javne borbe i afirmacije rodne ravnopravnosti u javnom prostoru, stvarati uvjete da prevladamo strašne mentalitetske zamke i ono što je možda najpogubnije dugotrajno strukturno, kulturno pa i direktno fizičko nasilje koje trpe žene u ovoj državi. To je mnogo veći problem nego to ovo društvo samo sebi priznaje”, naglasio je.

Kao jedan od najboljih načina da se za njih društvo zainteresira jeste, po njegovom mišljenju, sindikalna borba. Ćurak misli da su u toj oblasti žene marginalizirane, a „faktički u dejtonskoj BiH nismo imali nijednu ženu predsjednicu centralnog sindikata u BiH“.

“To je nešto što bi imalo smisla uraditi u skorije vrijeme” smatra on. Podsjeća i na to da su u mnogim profesijama poput obrazovanja (vrtići, osnovne i srednje škole) žene dominantne, ali u procesu odlučivanja to nije tako. Dodaje da je, po njegovom mišljenju, sazrelo vrijeme da i sama žena prestane biti protivnik sopstvene emancipacije. (Fena)