Za Banjalučanina Roberta Dacešina može se u najmanju ruku reći da je svestran. Ovaj 30-godišnjak, magistar ekonomije koji govori čak pet stranih jezika, veliki je zaljubljenik u putovanja, a iskustva sa prošlogodišnjeg tromjesečnog tripa po Južnoj Americi stavio je u svoju prvu knjigu.

Putopisna knjiga “Pisma iz Južne Amerike” doživjela je svoju promociju u ponedjeljak u Tuzli. Dacešin u razgovoru za Tuzlanski.ba kaže kako je bio u šest zemalja Južne Amerike i da je ostao očaran kontinentom i ljudima koji žive tamo.

– 90 dana sam bio u Južnoj Americi, tačnije u Brazilu, Čileu, Ekvadoru, Boliviji, Kolumbiji, Venecueli i malo u Panami. S obzirom da imam najčitaniji putopisni blog na našem jeziku, imao sam i previše materijala sa tih putovanja, pa sam odlučio napisati knjigu. Bio je to jedan zabavan proces i iznenadio sam se šta sve čovjek može napisati – kazao je Robert u razgovoru za Tuzlanski.ba, koji je svoju knjigu štampao u tiražu od 1.000 primjeraka, a koju možete poručiti OVDJE.

Dodaje kako je do sada bio u 47 različitih zemalja svijeta, ali da je Južna Amerika najbolji kontinent.

– Ljudi su nevjerovatni. Očaran sam njihovom dobrotom. Imao sam priliku da spavam u njihovim domovima i upoznam lifestyle ljudi koji žive tamo i sve je toplo i istinski fino, osjećao sam se kao kući. Tamo se živi puno spontanije, ljudi žive u sadašnjosti, iako mnogi nemaju mnogo novca. Kolumbija je posebno lijepa i mislim da je “prenapuhana” ta priča oko narkokartela i kriminala. Sve te zemlje su dosta različite. Brazilci su pomiješani tenom i rasom, dok su, recimo, stanovnici Perua i Bolivije indijanskog porijekla. Čile je priča za sebe. Ali sve njih veže Amazon – otkrio nam je naš sagovornik.

Ipak, kaže kako je u Čileu doživio jednu neprijatnost.

– Ukrali su mi telefon u metrou u Santijagu i to iz zatvorenog džepa. Tamo se “džepari” jako puno i to je jedina loša stvar u Južnoj Americi. Recimo, u Čile je stiglo dosta Venecuelanaca koji su pobjegli od siromaštva iz zemlje gdje je plata oko dva dolara i gdje si na bankomatu mogao dnevno podići oko dolar i pol – kazao nam je Dacešin.

Robert Dacešin živi i radi u Banjaluci. Bavi se digitalnim marketingom i dodaje da u BiH ima mnogo posla u tom fahu.

– Slučajno sam upoznao prijatelja koji vodi sajt Novaka Đokovića. Tada ništa nisam znao o digitalnom marketingu, ali počeo sam polako da učim i danas držim kurseve o tome. Mislim da je mnogo lakše naći posao u digitalnom online marketingu u BiH nego vani – mišljenja je 30-godišnji Banjalučanin koji govori engleski, španski, talijanski, portugalski i slovački jezik.

– Nekako, što više putujem, sve više mi se živi u BiH. Kada sam bio u Keniji, Tanzaniji ili Ugandi, uvidio sam da oni tamo žive puno lošije od nas i onda shvatiš da ovdje nije najgore – dodaje Robert.

Njegova svestranost završava se podatkom da je pet godina radio kao međunarodni teniski linijski sudija. Pohvalio se kako je sudio velikim imenima poput Rafaela Nadala, Andyja Murraya ili Gaela Monfilsa, što mu je bila velika čast. Kaže kako je tenis njegov život.

– Sudio sam na 20-tak ATP turnira, npr. u Dohi, Dubaiju, Stuttgartu… a među njima i kvalifikacije za Wimbledon. Ipak dnevnice na tim turnirima nisu bile baš mnogo velike. U prosjeku je to bilo između 30 i 40 eura. U Dohi smo imali 100 eura, ali dok platiš kartu do tamo, ispadne da skoro nikada nisi “u plusu”. Mislim da je to dobro kao neki studentski posao, da se nešto zaradi i negdje otputuje, ali jedino dobro zarađuju glavni teniski suci, a to je pozicija do koje se jako teško dolazi – pojašnjava nam Robert Dacešin.

Otkriva i kako se mnogo namještaju teniski mečevi u svijetu.

– Novac je jedini motiv za to. Faktički, prvih 100 tenisera na ATP listi živi dobro od tenisa, svi ispod rangirani ne zarađuju mnogo. Troškovi međunarodnih turnira su jako skupi i takvi teniseri često namještaju mečeve na način da se nedovoljno trude u toku istog – rekao je naš sagovornik.

Za kraj razgovora, kazao nam je da ostaje u BiH, barem za sada, ali i da razumije mlade ljude koji se odluče da bolju budućnost nađu u nekoj drugoj evropskoj zemlji.

– Ne krivim ljude koji odlaze. Ako je neko ovdje “ispucao” sve opcije onda je to OK. Ovdje jedino dugoročna budućnost nije dobra i pitanje je kakva će biti za dvije ili tri godine, šta će biti sa mene i moje buduće djece… Stvari u BiH idu jako sporo, ne radi se dovoljnom brzinom i to me puno nervira. Kažem, razumijem situaciju, neka pokušaju u drugoj zemlji, ali moj savjet je da možda ne počinju svoj život iz početka – poručio je Robert Dacešin. (Tuzlanski.ba)