Petak, 7. Maja 2021.
Tuzlanski.ba logo

Almir Šećkanović, koautor filma “Ideal 68”: Partija je prvi put napadnuta s lijeva (VIDEO)

Preuzmite sliku

Studentski protesti iz juna 1968. godine predstavljaju prvi veći sukob tadašnje komunističke vlasti sa građanima Jugoslavije. Protesti su počeli u Beogradu, a potom se raširili u Sarajevo, Zagreb i Ljubljanu.

Iako nema zvaničnih procjena, tih junskih dana na proteste je izašlo preko 15.000 mladih Jugoslovena. Televizija Al Jazeera Balkans u četvrtak, 31. maja, emituje dokumentarni film “Ideal 68“, koji sa distance od pet decenija analizira prvi i jedini protest studenata u Jugoslaviji, piše Fokus.ba.

Bio je to povod za razgovor sa Almirom Šećkanovićem, bosanskohercegovačkim novinarom, koji zajedno sa beogradskim kolegom Markom Subotićem potpisuje autorstvo nad filmom.

Otkud ideja za film o studentskim protestima iz 1968. godine?

“Ideju je donio moj kolega Marko Subotić, no već nakon prvog razgovora složili smo se da je u ovom trenutku od ideje važniji povod, a povod je 50 godina od najvećih, a vjerovatno i najznačajnijih, studentskih demonstracija u ovom dijelu svijeta. Jednostavno, događaji iz 1968., ne samo u Jugoslaviji, nego i u drugim dijelovima Evrope i Amerike, oblikovali su stil života kojim su živjele generacije poslije toga, a kojim uglavnom i mi danas živimo. Zbog toga je bio veliki izazov vratiti se u to vrijeme, prekopati nacionalne arhive, pregledati televizijske i policijske snimke, pročitati autobiografske knjige učesnika protesta, te gledati na te godine iz današnje perspektive. Kada smo sve to spojili u jednu cjelinu nastao je film Ideal 68.

  • I šta ste otkrili? Zbog čega su studenti ustali protiv režima koji je predvodio Josip Broz Tito?

    Studenti nisu protestovali protiv Tita. Oni su čak na tim protestima nosili njegove fotografije i pjevali pjesme kojima se veliča njegovo ime. Studenti su protestovali zbog ostalih, odnosno onih koji su bili u okruženju Josipa Broza, a za koje su smatrali da su se pretvorili u crvenu buržoaziju, kneževe socijalizma, te da su na koncu, izdali revoluciju. A kako su izdali revoluciju? Studenti su smatrali da nije normalno da predstavnici vlasti imaju deset puta veća primanja od običnih radnika, jer je Jugoslavija u osnovi trebala imati radnika, a ne vlastodršca ili funckionera. Oni su tražili da se Partija, drugovi na vlasti i cijelo društvo vrati na osnovu socijalizma, a to je društvena pravda i jednakost. Drugi razlog je ekonomska kriza koja je tih godina počela. Njen rezultat je odlazak oko 400,000 Jugoslovena u Njemačku. To su takozvani gastarbajteri. I treći razlog, ali možda i
    najvažniji, 1968. godina je u svijetu bila godina promjena. U nekoliko evropskih gradova trajali su protesti studenata protiv režima, a Jugoslavija nije bila zatvoreno društvo bez ikakvih informacija.

  • Pomenuli ste da su protesti održani i u Sarajevu. Kakav je bio intenzitet sarajevskih protesta?“Osnova protesta iz 1968. je u Beogradu. Logično, jer je u Beogradu bilo najviše studenata, a upravo su u Studentskom gradu, na Novom Beogradu, počeli prvi sukobi policije i studenata. U Sarajevu je protest održan 4. juna 1968. godine. Preko 5,000 ljudi je marširalo ulicama grada tražeći više socijalizma, ili što bi rekao profesor Zdravko Grebo, jedan od učesnika filma, zahtjev je bio ljevlje od lijevog. Grebo u filmu tadašnje studente naziva socijalističkim mudžehedinima. Ali Sarajevo je po nečemu posebno i kada je riječ o ovom događaju. Naime, studenti u Sarajevu su prilikom svog sukoba sa policijom demonstrirali nešto što se zove sit in. Taj izum kalifornijskih studenata u praksi je izgledao ovako: Policajci bi napali studente, a oni su samo sjeli na zemlju i počeli pjevati pjesme. U slučaju Sarajeva, partizanske pjesme. Policajci bi ostali zbunjeni, jer su očekivali tuču, a studenti bi bar na trenutak izbjegli batine. To do 1968. godine i protesta u Sarajevu nikada nije viđeno na prostoru Jugoslavije. Time su sarajevski studenti pokazali da i 1968. Kalifornija i Sarajevo nisu bili daleko.

    A gdje je Tito? Zašto je on dopustio da u zemlji traju neredi?

    “Tito je na Brijunima sa Jovankom. Vraća se u Beograd tek sedmog dana protesta. Odlazi na televiziju i snima obraćanje u kojem između ostalog poručuje: Studenti su u pravu! Ta rečenica je bila dovoljna da sve prestane. Kako historičar Hrvoje Klasić kaže u našem filmu: Tito se studentima nije obratio kao političar, niti kao otac, nego kao djed. Na ruku mu je išlo i to što su Rusi u augustu te godine umarširali u Čehoslovačku. Uslijedila je
    mobilizacija svih Jugoslovena, jer su se plašili da je njihova zemlja iduća meta, a u toj mobilizaciji prednjačili su mladi. Protesti su, jednostavno kazano, bili zaboravljeni, iako su razlozi zbog kojih su počeli nastavili živjeti u jugoslovenskom društvu.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje