Na koga mi sliči ova tvoja beba O, da, isti tata! Nitko mu ga ne bi ukrao. Zar vam takvi komentari nisu bili česti kada su vam dolazili u babine po povratku iz rodilišta

Makar to bilo u prvim danima dolaska djeteta u svoj dom, dok su se na njemu još primjećivali kojekakvi znaci traume od poroda znalci su na njegovom majušnom lišcu prepoznali konture njegovog oca! Uspoređuju se tatine fotografije dok je bio novorođenče. Nos, usta, uši…pa da, isti tata. Mama, ne ljuti se!

Uistinu, ne samo da sličnost bebe i tate vidi rodbina, komšije, prijatelji, već su takvu tvrdnju potvrdila znanstvena istraživanja. U američkom časopisu Nature objavljen je istraživačka studija Nickolasa Christenfelda i Emily Hill sa sveučilišta San Diego u Californiji koji su uspoređivali fotografije jednogodišnjaka s fotografijama njihovih očeva i utvrdili nevjerovatnu sličnost. U svakom slučaju daleko veću od sličnosti s majkom.

Za razliku od majke, očevi ne mogu uvijek biti sigurni da je beba njihova. Ukoliko vide sličnost, tvrde znanstvenici, sumnje će nestati, što povećava vjerovatnoću veće roditeljske odgovornosti očeva, zaštitu i brigu za dijete – potomstvo.

S ovom tematikom bavili su se i drugi naučnici, koji su pak došli do zaključaka kako bebe podjednako sliče jednom kao i drugom roditelju. Neki od njih su istaknuli kako sama majka navodi na zaključak da je njena prinova isti tata, što je ponukalo psihologe na objašnjenje da mame ističu sličnost s ocem iz potrebe da oca uvjeri u njegovo očinstvo, čime potiče oca na zbližavanje i prihvatanja novog malenog bića, koje je ona nosila pod svojim srcem.

Nauka ide dalje: sličnost s očevima stvar je biologije, evolucije, koja se pobrinula umanjiti nedoumicu očeva i potaknuti ih na prisniju vezu sa svojim bebama, kako bi dijete bilo zbrinuto i sigurno uz oba roditelja. (index.hr)