Stručnjaci često ističu kako je skladna i kvalitetna ljubavna veza bitna za svaki aspekt našeg života, jer ljubav i stabilan odnos sa partnerom daje više sampopuzdanja, utiče na to da budemo otvoreniji, sklapamo konatkte i prijateljstva, budemo srećniji i zdraviji.
Na pitanje ”zbog čega konkretno žene i pored lošeg iskustva iz porodice biraju sličan život”, odgovor leži u sljedećem:
U osnovi ovakvih “pogrešnih” izbora najčešće leži sklonost da ponovimo određeni scenario iz djetinstva i da mu u sadašnjem trenutku damo drugi epilog. Na taj način žena, čiji otac je alkoholičar, koja završi u braku sa alkoholičarem ponovo proživljava ono što joj je poznato. Pokušava sada, kada je odrasla, da dokaže da može da prekroji staru porodičnu historiju dopisujući joj srećan ishod.
To je svojevrsni paradoks koji Vudi Alen opisuje ovim riječima: „Kada se zaljubimo, u sadašnjem trenutku ponovo pronalazimo osobu za koju smo bili vezani kao djeca. Sa druge strane, tražimo od voljene osobe da popravi sve greške koje su počinili naši roditelji. U tom smislu ljubav se sastoji iz kontradiktornih tendencija – pokušaja da se vratimo u prošlost i pokušaja da je poništimo“.
Ovo naravno ne mora da bude pravilo i nije tačno da će svaka žena koja je imala oca alkoholičara ili nasilnika nužno birati takvog partnera. Ipak, veliki broj terapeuta u praksi se sreće sa ženama koje ponavljaju određene roditeljske odnose, ističu psihoterapeuti. (Tuzlanski.ba)
