Prije gotovo dvije godine Michelle se vratila u kuću iz svog djetinjstva u Queensu u New Yorku kako bi se brinula o mami, koja ove godine puni 90 godina. Nakon što je provela neko vrijeme u kući, poželjela je imati malo prostora za sebe. Srećom, tačno je znala šta želi: „svoje skrovište“.
U dvorištu se nalazila trošna garaža, tačnije bivša garaža. Prostor je imao samo zidove, koji su bili već jako nagnuti, a kroz središnji postor su rasle biljke. Bilo je jasno da će biti potreban solidan izvođač da garažu učini useljivom, a za projekat se Michelle obratila kompaniji pod nazivom ‘Sweeten’, koja povezuje vlasnike kuća s izvođačima.
„Učitaš svoj projekat s fotografijama ‘prije’, kratkim opisom onoga što želiš učiniti, fotografijama“, kaže, “a oni razrade koja vrsta usluge ti treba.“ No čak je i osnivačica Sweetena, arhitektica Jean Brownhill, bila skeptična u vezi s garažom, tj. šta se sve može, a šta ne može napraviti. „Jeste li vidjeli ono ‘prije’?! Moram reći, čak i sa svojim školovanjem za arhitekta, pomislila sam: ‘Wow, ova žena ima viziju'“, smije se Jean. „Mislim da bi većina rekla: Moram nazvati nekoga da to sruši. Temelji su isti, isti je tlocrt, ali je potpuno rekonstruisan.“
Jedan čudan zahtjev? Michelle je i dalje željela da struktura izgleda kao garaža – i funkcioniše kao garaža, ako joj ikad zatreba. „Željela sam zadržati identitet garaže, ali ga malo izokrenuti da postane nešto u čemu se možete družiti“, kaže. „Ako izvučete sve te stvari, to su i dalje prava garažna vrata.“ To je ono što Jean obožava. „Sviđaju mi se ta garažna vrata koja su odabrali, volim to difuzno svjetlo“, kaže. „Osjećam se gotovo kao da sam u potkrovlju.“
Iza vrata je uglavnom samodostatan prostor. WC bez ispiranja eliminisao je potrebu za vodovodom, dok se kuhinjski sudoper oslanja na bunar u stražnjem dijelu. Struja dolazi iz glavne kuće, premda Michelle razmišlja o tome da jednog dana prijeđe na solarne ploče. Doista se zabavljala s ukrašavanjem. U kupatilu dominiraju odvažne, šarene tapete, prenosi Miss7.
„Kad je prostor mali, moraš biti divlja“, kaže Michelle. „Znala sam da želim napraviti nešto što će te zabljesnuti kad uđeš.“ Još jedan neobičan detalj su kuhinjske pločice koje je Michelle napravila sama. „Kada sam shvatila cijenu pločica koje su mi se svidjele, odlučila sam ih napraviti“, kaže. „Tema je New York. Pronašla sam slike i dekupažirala ih na keramičkim pločicama.“
Kroz proces izgradnje i dizajna Michelle je naučila doista vjerovati vlastitom oku. „Kako je vrijeme prolazilo, stjecala sam više povjerenja da mogu provesti ono što želim“, kaže. „Gradilište je, kada ništa ne znaš, zastrašujuće. Stalno sam istraživala kao luda.“ (Tuzlanski.ba)
