Iako je noćno mokrenje kod djece česta pojava širom svijeta, o ovom problemu se rijetko govori, barem u javnosti jer je roditelje obično sram govoriti o ovom problemu, prenosi Ženski portal.
Piše: Magistar psihologije Minela Čorbo
Ukoliko dijete nikada nije u potpunosti uspostavilo kontrolu mokrenja, tada govorimo o primarnoj eneurezi (noćnom mokrenju), a ukoliko je dijete uspostavilo kontrolu najmanje šest mjeseci, a potom opet počelo mokriti u snu, tada govorimo o sekundarnoj eneurezi. Kada je u pitanju sekundarna eneureza uzrok je uglavnom psihološke prirode pa predstavlja neku vrstu reakcije na određenu situaciju ili neki događaj koji dijete smatra stresnim (učestali porodični konflikti, razvod, rođenje mlađeg djeteta, promjena škole, mjesta stanovanja, odnosi sa vršnjacima, neuspjeh, nasilje.) Najčešće je noćno mokrenje genetski uvjetovano tako da, ako su oba roditelja imala isti problem u djetinjstvu, 77 posto je šanse da će se on javiti i kod njihovog djeteta.
Mokreći u posteljinu dijete nenamjerno i nesvjesno skreće pažnju na sebe. Ono ovim činom signalizira da se osjeća ugroženim. Djeca se najčešće, neovisno o toga kako su njegovana, osjećaju zapostavljenim i nedovoljno voljenim. Noćnim mokrenjem po cijenu da se i sama zbog onog što nenamjerno čine osjećaju poniženim, osramoćenim, izlažući se opasnosti da budu kažnjena, pozivaju roditelje da im posvete više pažnje i ljubavi. Noćnim mokrenjem u posteljinu djeca nesvjesno roditeljima šalju apel, vapaj za pomoć tražeći od njih da poprave porodičnu atmosferu. Roditelji su često preokupirani radom ili nekim ličnim problemima i negdje duboko krijući i od samih sebe, osjećaju da ne razumiju ili ipak zanemaruju dijete. A dijete se nije usuđivalo otvoreno suprostaviti roditelju od kojeg zavisi i reagovalo je mokrenjem. Roditelji koji se kvalitetno druže sa svojom djecom ostvaruju osnovni preduslov da ih bolje upoznaju i razumiju. Tek su tada u prilici da na adekvatan način, shodno potrebama, s ljubavlju i pažnjom učestvuju u zdravom formiranju njegove ličnosti.
Nevoljnim noćnim mokrenjem kao izrazom psihičkog poremećaja smatra se da reaguje ono dijete koje to čini nakon što je navršilo četvrtu godinu života. Nakon dosezanja ovog starosnog doba povremena pojava mokrenja u posteljinu ne smatra se psihičkim poremećajem. Dakle, noćno, nevoljno mokrenje može se smatrati izrazom psihičkog poremećaja ako se ono, organski zdravo, često noću mokri u posteljinu nakon četvrte godine.
Prvi korak u procesu rješavanja ovog problema jeste odlazak pedijatru ili urologu radi utvrđivanja postojanja organskog problema kod djeteta koji mu onemogućava da uspostavi kontrolu pri obavljanju nužde. Ako postoji organski problem, propisuje se terapija lijekovima. Ako pregled pokaže da ne postoji organski uzrok, u tom slučaju savjetujemo vam posjetu stručnjaku iz oblasti mentalnog zdravlja.
Ono što je bitno naglasiti jeste da roditelj bude svjestan da i dijete pati zbog onog što mu se događa. Bilo kakva vrsta kazne ili ismijavanja dijete može učiniti još nesigurnijim u savladavanju svog problema. Dijete ne može kontrolisati noćno mokrenje, a kažnjavanje ili nametanje osjećaja krivice samo mogu pogoršati problem. Roditelje je potrebno podsjetiti da je njihovo dijete bespomoćno i sasvim zavisno o njemu, te da mu mora i treba posvetiti dovoljno brige, pažnje i nježnosti. Što češće ga ohrabrujte i izbjegavajte bilo kakvu diskusiju o problemu noćnog mokrenja pred ostalim članovima porodice i naravno nikome ne dozvoljavati zadirkivanje zbog toga.
Oko 80 % djece pozitivno reaguje na neki od tretmana. U slučaju ako nijedan od tretmana ne pomogne, velika je vjerovatnoća da će dijete nakon određenog perioda prerasti probleme. Problem noćnog mokrenja najdalje obično traje do osme, eventualno desete godine života.
Za roditelje je veoma važno da imaju mnogo strpljenja i da svom dijetetu pružaju podršku kako bi prevazišli problem koji imaju. (Tuzlanski.ba)
