Kada su ga pronašli daleko od kuće 2015. godine počela se otpetljavati jedna od najnevjerovatnijih priča koja je šokirala cijeli svijet

Bio je novembar 2015. godine kad je slučajna prolaznica spazila dvojicu muškaraca. Onaj mlađi djelovao je umorno, a onaj stariji zbunjeno i jedva se držao na nogama. Priskočila im je u pomoć. Mlađi muškarac, kako joj se učinilo, imao je američki ili kanadski naglasak.

Objašnjavao je da je pronašao starca kako leži na seoskom putu koji pet kilometara dalje i odlučio ga je povesti u bolnicu u Herefordu. Žena ih je pratila pridržavajući starijeg čovjeka koji se jedva samostalno kretao. Kad su se približili skretanju za bolnicu, otrčala je do hitne pomoći. Ljekari su posumnjali da stariji boluje od demencije. Kada su ga smjestili u sobu, počeo se istovremeno smiješiti i plakati.

Njegov saputnik ljekarima je ispričao istu priču. Pronašao je čovjeka pored ceste u selu Credenhill na periferiji Hereforda. Kako je rekao – nije se smio predstaviti jer je zaposlen u obližnjoj bazi SAS-a, a nakon toga ubrzo je nestao bez traga.

No, to je bio tek početak nevjerovatne misterije koja je šest mjeseci mučila britanske vlasti i punila naslovnice svih medija.

Istina se tek djelomično otkrila početkom ove godine, kada je Simon Hayes, 53-godišnji lični trener, osuđen na dvije i pol godine zatvora za suučesništvo u zavjeri da se dementnog i autističnog Amerikanca Rogera Curryja ostavi u bolnici u Velikoj Britaniji, o čemu je opširnu priču objavio Guardian.

Hayes je Rogera do Hereforda odvezao dan nakon što je, zajedno s ostatkom Rogerove porodice Curry, doputovao letom iz SAD-a. 78-godišnjak je bio lišen svega što bi ga moglo identifikovati jer su ga obukli u potpuno novu odjeću kupljenu u britanskom supermarketu.

Ipak, Hayesove motivacije – i doista velik dio prošlosti porodice Curry – ostaju misterija. Sudac Daniel Pearce-Higgins, koji je sudio lažnom radniku SAS-a, trudio se pronaći bilo kakve prethodne slučajeve koji bi podsjećali na ovu situaciju.

“Ne mogu pronaći niti jedan sličan slučaj, čak ni onaj koji bi podsjećao na ovo, jer je očigledno da okrivljeni nije imao od ovog djela nikakve materijalne koristiniti.” I doista, nije bilo dokaza da bi Hayes na bilo koji način profitirao, pa je nejasno zašto se upustio u avanturu i pomogao Rogerovom sinu Kevinu Curryju da odvede dementnog oca na put dug više od 5000 kilometara od svog doma u Americi? Novinari Guardiana posjetili su Simona Hayesa potkraj jula 2019. u zatvoru i razgovarali s njim.

Imao je na obrazu masnicu. “Ošamario me je kolega, pa sam pao i udario o krevet“, objasnio je i od novinara zamolio da mu kupi sok i sendvič kako bi ‘smirio živce’. Hayes je ispričao kako je upoznao porodicu Curry i Kevina u Americi.

Otišao je tamo da bi ponovo počeo život kao trener vozačima automobilističkih utrka, nako što mu je majka umrla od raka 2001. godine, kad se i sam oporavljao od teške saobraćajne nesreće u kojoj se njegov automobil sudario s kamionom u blizini trkačkog kruga Silverstone, gdje je trenirao vozače.

Deportovan zbog vožnje u pijanom stanju Hayes se nastanio u Los Angelesu i posao mu je počeo rasti, a amateri i profesionalni vozači sa sjedištem u SAD-u su tražili njegovu pomoć. Upoznao se tako i s Kevinom Curryjem, s kojim je dijelio i fascinaciju prema Area 51 – poznatoj američkoj avio bazi u Nevadi o kojoj su se pričale razne priče o tome kako tamo američka vojska čuva dokaze o susretima s izvanzemaljcima.

Kako je rekao, Kevin je bio odmalena zainteresovan za Area 51 jer je njegov, danas dementni otac Roger radio kao tehničar u toj bazi, a cijela porodica pokušavala je saznati zašto se kod oca tako brzo razvila demencija i ima li to veze s radom u Area 51.

Uprkos razlici u dobi – Hayes je imao 44, Kevin 29 – njih su se dvojica brzo sprijateljili. Hayes je Božić 2010. proveo s Kevinovom porodicom i vidio je da Roger, koji je tad imao 70 i njegova supruga Mary Jo, kojoj je bilo 59, imaju zdravstvenih problema.

Mary Jo je imala Parkinsonovu bolest i sve se teže brinula o bolesnom suprugu, a porodica nije imala dovoljno novaca da oca smjesti u starački dom. “Znam da je Roger, bez svoje krivice, ponekad bio nekontrolisano nasilan prema Mary Jo”, tvrdio je Hayes. Hayes je imao i svojih problema. Kaže da se njegov “burni” brak s Amerikankom – koju je upoznao i oženio ubrzo nakon dolaska u zemlju – raspao se 2011.

Tada je, 2013., uhapšen zbog vožnje u pijanom stanju. Hayes tvrdi da se sukobio s drugim zatvorenikom u ćeliji, što je dovelo do njegove deportacije.

“Oduzeli su mi vizu i dali mi datum do kad se moram pojaviti u zračnoj luci”, prisjetio se Heyes. Ali kako se kasnije utvrdilo – njegova priča ne uklapa se u službenu evidenciju jer je Američki ured za imigraciju i carinsko izvršenje tvrdio da je Hayes deportovan zbog isteka roka vize nakon hapšenja zbog “vožnje pod uticajem alkohola” od strane kalifornijske policije 2013.

Hayes je ušao u SAD 2007. godine i to s vizom koja britanskim državljanima omogućuje boravak u SAD zbog odmora ili posla do 90 dana. Po povratku u Veliku Britaniju, Hayes se preselio u Somerset kako bi živio s ocem Kenom koji je sad imao 90 godina i slabog je zdravlja.

Amerika je, doduše, još uvijek imala posla s Hayesom jer je bezuspješno podnio zahtjev za vizu i ostao u redovnom kontaktu s Kevinom. “Bio mi je prijatelj koji je prolazio kroz vrlo stresno razdoblje, pa sam htio doći i pružiti mu podršku.” Kaže da ga je Kevin zamolio da razmotri načine dovođenja Rogera u Veliku Britaniju i priznaje da je istraživao moguće britanske kuće, ali tvrdi da nije imao pojma da se Kevin planira riješiti oca.

Čudan razlog zbog izbora bolnice

“Rogeru je bilo sve gore. Kevin je čak tražio razne ustanove u Meksiku, Kanadi i Velikoj Britaniji“, kaže on. Kevin je 2015. godine najavio da će s djecom dolaziti u Evropu na odmor, te da će Roger i Mary Jo ostati u Americi, u njihovoj kući za odmor. Rekao je da će se proći i kroz Veliku Britaniju pa je Heyesa pozvao da im se pridruži.

“Nikad nisam bio na godišnjem odmoru pa sam se radovao odmoru s Kevinom i porodicom, ali na aerodromu Gatwick sam se šokirao kad sam vidio da je sa sobom doveo i roditeljie Rogera i Mary Jo.

Roger je bio u invalidskim kolicima. Nije mogao hodati. Mary Jo je izgledala iscrpljeno. Jedva je mogla ustati. Očito im se zdravlje pogoršalo otkako sam iz zadnji put vidio u Americi. Kevin mi je odmah rekao da ih ni jedna bolnica ne želi uzeti“, ispričao je Hayes. Te noći su se rezervisali u obližnjem hotelu Gatwick Marriott. Hayes kaže da ga je Kevin zamolio da Rogera odvedu u bolnicu, pa bi zajedno imali porodični odmor.

Hayes kaže da mu je bilo žao Kevina i da je pristao. “Rekao sam:'Dajte sebi sedmicu dana, a zatim pokupite oca ili se dogovorite s vlastima kako bi vaš otac mogao ostati ovdje i da njegovo osiguranje potpomogne ostanak. Ali nikad nisam sugerisao ni nagovijestio da ga ostave zauvijek u ovoj zemlji.“

Kevin je rezervisao najam automobila, i naveo Hayesa kao dodatnog vozača. Ujutro je Hayes prevezao 157 milja do autobusnog kolodvora Hereford, a Roger je bio obučen u novu odjeću i bez ikakvih identifikacijskih dokumenata. Ovaj dio priče posebno je zbunjujući: ako je Roger bolestan, zašto ne odabrati bolju bolnicu? Bila su dvije u okolici – East Surrey i Crawley – u krugu od oko šest milja. Bizarno, Hayes tvrdi da je odabrao Hereford bolnicu jer je jednom tamo doveo nekog klijenta i mislio je da je bolje nego li „voziti se cijelim Londonom“.

Priznaje da se njegova odluka “čini čudnom”, dodajući samo da je “patio od pitanja mentalnog zdravlja” što je zamaglilo njegovu prosudbu. Je li znao da je Roger lišen bilo čega na temelju čega ga se moglo identifikovati? Hayes je rekao da nije to znao ali se sjetio da mu je Kevin posudio kreditnu karticu za kupovinu prije odlaska u Hereford. “Rekao sam Kevinu:” Nisam medicinska sestra. Nisam odgovoran za odijevanje ili bilo što drugo što se tiče tvog oca – nudim ga odvesti na sigurno, zakonito mjesto gdje može dobiti medicinski tretman, i to je to. ”

Tog poslijepodneva parkirao se na autobuskoj stanici Hereford i vodio Rogera prema bolnici. Zašto je rekao prolaznicima i hitnoj pomoći da ga je zatekao kako leži na seoskoj cesti?

“Htio sam dati porodici malo vremena … barem sedmicu dana. To je bila jedna od najtežih stvari koje sam morao učiniti, ali to sam učinio jer sam vidio da mu u njegovoj domovini niko ne želi pomoći“, objasnio je Hayes svoje motive. Hayes se vratio u Gatwick i pridružio se ostatku porodice Curry na odmoru u Kopenhagenu.

Smjestili su se u hotelu u centru grada, ali Mary Jo je bila tako lošeg zdravlja da je malo kad izlazila Zato je s Kevinom puno šetao i razgovarao o Rogerovoj budućnosti. “Bio je to čudan odmor. Osjećao sam se nelagodno zbog situacije u kojoj sam se našao.” Hayes je napustio Kopenhagen prije Curryevih. Tvrdi da nije imao pojma da je Roger ostao u Velikoj Britaniji nakon što su se Kevin i njegova majka kasnije vratili u SAD. Kaže da mu je, kad je razgovarao s Kevinom u sljedećim sedmicama i mjesecima, rečeno da se Roger vratio kući.

“Ne želim reći da me je lagao … ali nije rekao istinu – bilo iz ispravnih ili pogrešnih razloga.”

U županijskoj bolnici Hereford medicinske sestre koje su brinule o Rogeru prikupile su neke korisne podatke od svog dobroćudnog, ali nepristupačnog novog pacijenta. Jednom se podsjetio da je njegovo puno ime Roger Curry – a to nikada više nije uspio ponoviti tokom ostatka svog boravka u Velikoj Britaniji. Nedugo zatim preseljen je u dom Credenhill Court na periferiji grada, koji pruža specijalističku njegu bolesnicima s demencijom. Njegovu je skrb finansiralo vijeće Herefordshire.

Nikome ništa nije bilo sumnjivo

U međuvremenu, policiji West Mercia ponestalo je ideja. Obično se bolesnici s demencijom brzo spoje s porodicom, ali ovaj put je bilo drugačije. Imali su samo ime, ali nisu mogli biti sigurni da je i to tačno. Provjerili su izvještaje o nestalim osobama, pregledali snimke CCTV-a i kontaktirali američke i kanadske vlasti. Pokrenuta je kampanja na društvenim medijima. Tek 2016. godine, nakon nekoliko mjeseci, policija je odlučila ponovno pokrenuti akciju radi dobivanja podataka; ovoga puta Rogerova priča predstavljena je na BBC-u i Sky Newsu.

Žena po imenu Rebecca Reece – prolaznica koja je zatražila hitnu pomoć, postala je i sama osumnjičena. Policija je mislila da je Roger njen suprug, ali je to brzo isključeno. U martu su američke vlasti dostavile policiji u Herefordu popis imena i adresa koje se mogu povezati s Rogerom Curryjem.

Jedan od njih bio je Kevin Curry iz Whittiera u Kaliforniji. Jedan službenik nazvao je broj povezan s adresom, ali osoba koja se javila tvrdila je da se tu niko ne zove Curry. Taj je poziv natjerao Kevina da uspostavi kontakt s Hayesom, i rekao mu da je imao emotivan razgovor sa svojom majkom Mary Jo.

Ona ga je upozorila da će Rogera vratiti u SAD, gdje će završiti kao beskućnik jer porodica ne može paziti na njega. Tog mjeseca Hayes je istraživao Rogerov slučaj na internetu prije nego što se javio policiji. Hayes, međutim, nije priznao ništa. Umjesto toga, ispričao je priču o glamuroznom životu u Los Angelesu i rekao da je bio u društvu s nekim kanadskim vojnikom kada su pronašli zbunjenog starca koji je lutao kolnikom. U kasnijim je izjavama službenicima rekao da je pohađao tečaj u lokalnoj bazi SAS-a i dvaput je mijenjao lokaciju za koju je tvrdio da je pronašao pronašao Rogera.

Ipak, čini se da ništa nikome u njegovoj priči nije bilo sumnjivo. Tek se u aprilu njegova priča počela rasplesti. Policiji je počela sumnjati da je Roger u stvari Hayesov otac; to ih je dovelo do Kena Hayesa, očuha i njegove nove supruge, koji su obmanuli policiju pričom da njigov posinak poznaje porodicu Curry. Također su otkrili da, kako je tvrdio, ne živi u Kaliforniji, već je prije tri godine deportovan u Veliku Britaniju. Darragh MacIntyre radio je u emisiji ‘Panorama’ koja se bavi nestalim ljudima, kad se osvrnuo na Rogerov slučaj 2016. „Sreo sam ga u staračkom domu u Herefordu. Jadnik se trudio, ali zapravo nije bio sposoban za razgovor.” Zaprepastilo ga je kako je osoblje na Credenhill Courtu obožavalo Rogera.

“Voljeli su ga jer je bio simpatičan. Demecija zapravo može promijeniti karakter osobe, ali jedino što je Roger gajio bila je ljubav prema muffinima – tokom dana mogao ih je pojesti četiri ili pet.” Roger nije bio uključen u film o nestalim osobama, no MacIntyre i njegove kolege bili su zaokupljeni misterijom. Slijedio je post na BBC-jevoj Facebook stranici Midlanda od strane gledatelja koji je pronašao sliku čovjeka po imenu Earl Roger Curry iz američkog godišnjaka o srednjim školama 1950-ih. MacIntyreove kolege uspjele su doći u LA da pronađu tog čovjeka.

Potom su pomoću Google Earth pogledali njegovu posljednju poznatu adresu u Whittieru: “Naišli smo na ono što je izgledalo kao izgorjela koliba kuće u inače bogatom kvartu”, kaže MacIntyre. Policajac koji je uzeo telefon u policijskoj upravi Whittier rekao je za BBC da je u kući došlo do požara 2014. Spomenuo je i da je Roger imao Alzheimerovu bolest, njegova supruga ima Parkinsonovu bolest, a njegov sin Kevin bio je u zatvoru. BBC-jev tim je krenuo u daljnju istragu.

Bivše komšije porodice potvrdili su da je doista to Roger Curry. Supruga i sin su ga zlostavljali To nije sve: susjedi su spomenuli da je, nekoliko mjeseci prije nego što se Roger pojavio u Herefordu, policija pozvana u izgorjelu kuću kako bi spasila Rogera i Mary Jo. Policijski izvještaj bilježi kako je Roger viđen kako luta iza lokotom zaključane ograde rano ujutro. Policija je provalila i otkrila da su Roger i Mary Jo spavali na madracu na napuhavanje na trijemu. U hladnjaku su pronašli vodu i hranu.

Kevin je negirao bilo kakvu umiješanost iako je policija pronašla ključ za lokot na njegovom privjesku. MacIntyre je također utvrdio da je Roger 2000. godine protiv svog sina zatražio zabranu pristupa. Roger je tvrdio da je Kevin – koji je, kako se ispostavilo, već bio osuđivan za provale, prijevare, napade oružjem i da ga mu je prijetio smrću. Tim iz Panorame nije uspio pronaći Kevina, ali njihovo otkriće natjeralo je britanske vlasti da se dogovore o Rogerovoj repatrijaciji.

Dana 14. jula 2016. snažno sedirani Roger spustio se na aerodromu Los Angeles International, bez ikakvih fanfara ili pažnje. Kasnije ga je u bolnici intervjuisao jedan službenik iz okruga Los Angeles, koji je primijetio kako Roger ima problema s pričanjem i ne može držati oči otvorene. Pravnici okruga LA tada su podnijeli uspješnu molbu za imenovanje skrbnika za vođenje njegovih poslova. U njemu je navedeno: “Niko u njegovoj porodici nije spreman prihvatiti odgovornost za njega. Njegova vlastita supruga i sin zlostavljali su ga kad su ga odveli u inostranstvo samo da bi ga tamo napustili. ”

Istog mjeseca BBC-eva ekipa se vratila u LA. MacIntyre je dva-tri dana provela pred porodičnom kućom prije nego što se Kevin konačno pojavio da pokupi poštu. Kevin je pristao na kratak razgovor s MacIntyreom ali bez kamere. Negirao je da je išta loše učinio: rekao je da mu se otac razbolio na odmoru u Engleskoj i zamolio je nekoga da ga odvede u bolnicu. “Nije jasno zašto nije pokušao pronaći vlastitog oca?“, kaže MacIntyre koji je ostao pred kućom dok se Kevin udaljio svojim automobilom.

“Zamolio sam ga za intervju. Odbio je i učinio jednu od najneobičnijih stvari koje sam ikad vidio: navukao je kapuljaču preko lica i ušao u svoj automobil. Ali nije mogao brzo voziti jer nije mogao vidjeti kuda ide. Bio je to najčudniji bijeg”, rekao je MacIntyre. Prije odlaska iz SAD-a, MacIntyre je posjetio dom u kojem je Roger boravio. “Bio je u vrlo mračnoj sobi, s zavjesama. Na glavi mu je bila svježa rana. Na njegovom je jastuku bilo krvi. Izgledao je potpuno drugačije od osobe koju sam upoznao u Herefordu”, rekao je. Nekoliko dana kasnije MacIntyre se vratio i pronašao Rogera u boljem stanju.

“Posteljina je promijenjena. Još je imao ranu, ali bio je obrijan. Ali još uvijek sam ostao s dojmom da bi mu bilo bolje da je ostao u Herefordu.”

Je li mu bilo žao što je našao Rogerovuporodicu? „Ne. Mislim da ljudi moraju odgovarati za ono što rade. Mislim da na bilo kojem nivou nije dopušteno napustiti svoje voljene. To je moralno pogrešno.” Napori BBC-a doveli su do Hayesovog hapšenja. Policajci su ga intervjuisali u kući njegovog oca u Somersetu, u aprilu 2016. Priznao je da je odveo Rogera u Hereford. Državni pravnik Simon Davis, koji je nastavio procesuirati Hayesa, ima više od 20 godina iskustva u teškim i složenim zločinima, od ubistava do pranja novca. Ipak, ovaj je slučaj smatrao jedinstvenim zato što je Hayes imao malo koristi od svojih obmana. “Bio je to vrlo neobičan slučaj, ali tada je bio vrlo čudan okrivljenik”, kaže on, telefonom iz svog doma u Birminghamu.

“Sve što je rekao na mjestu događaja u novembru 2015. godine bilo je smeće. Sve što je rekao ženi koju je sreo u blizini bolnice i bolničarima bilo je smeće. Sve što je rekao kada je stupio u kontakt s policijom 2016. godine bilo je smeće“, kaže Davis. Advokatska komora rekla je sudu u aprilu ove godine da je Hayes bio “patološki lažljivac” koji je policiju vodio na “potjeru za divljim guskama”, trošeći ogromne količine policijskog vremena i javnih sredstava, a na brigu o Rogeru socijalna je skrb potrošila oko 20.000 funti.

Bio je poznato lice na utrkama Njegove su laži, tvrdio je Davis, dovele do toga da nevini ljudi budu pod sumnjom, poput prolaznice, Rebecce Reece. Ugrozili su i Rogerovu skrb: dok je boravio u Velikoj Britaniji, nije imao pristup lijekovima za demenciju i medicinskim podacima. Nisu problem samo laži koje je Hayes navodio u Herefordu. Davis je na sudu sugerisao da je njegova historijska priča “puna fantazije i fikcije”, te da je “falsifikovanje prošlosti, lažiranje njegovih veza bilo sastavni dio” njegove svakodnevice.”

Novinar američkog moto sporta David Malsher podsjeća da je Hayes bio poznato lice na utrkama Champ Car i IndyCar oko šest godina. “Bio je vezan za nekoliko vozača, ali općenito je bio je vrlo tih i pomalo usamljen. Nekoliko puta su me ljudi pitali: “Ko je onaj čudni mali tip sa vozačem X ili Y?” No Kraljevska mornarica nema evidenciju o tome kako je Hayes služio s marincima, a trkački tim McLarena Formule 1 nema evidenciju o tome kako je radio kao direktor, kako je tvrdio u lokalnim novinama 2015. godine. Hayes, koji nema prethodnih kazni u ovoj zemlji, po svemu sudeći je kompliciran karakter. Pa ipak, psiholog koji ga je ispitivao prije nego što je osuđen utvrdio je da iza „njegovih veličanstvenih izraza o njegovim sposobnostima, poslovnoj oštroumnosti“ stoji ranjiv čovjek sa „tragičnom pozadinom gubitka“. Hayes sada spremno priznaje da policiju dovodi u zabludu – iako naglašava da ga je motivisala želja da pomogne.

“Jedine ozbiljne laži koje sam rekao bile su zaštita Rogera i njegove obitelji”, kaže on. Osjeća li se da ga je Kevin iskoristio? “Rekao bih vjerojatno, u određenoj mjeri, ali razumijem zašto je to učinio”, kaže on. U međuvremenu, njegov se otac Ken sjeća dobroćudnog dječaka koji je bio dobar u školi. “Nije pogriješio sve dok nije otišao u Ameriku. Bio je sve što sam želio od sina”, kaže on. Osjeća da je sin zalutao. “Jednom sam sreo Kevina kad sam išao na odmor vidjeti Simona. Mislim da je prema njemu postupao nepravedno.”

Sud je saunao da je Kevin igrao puno veću ulogu u zavjeri jer je prije njihovog putovanja u Evropu kupio povratne karte za sve u porodici, osim za svog oca. Rezervisao je najam automobila koji će odvesti njegova oca u Hereford. Tokom suđenja Hayesu, tužilaštvo je izjavilo da je Kevin pod istragom zbog zlostavljanja, prijevara i otmice u SAD-u. To je ponovila policija West Mercia u danima nakon što je Hayes osuđen. Ipak, okružno tužiteljstvo okruga Los Angeles tvrdi da nije podnesena kaznena prijava i da niko nije istraživao Kevina Curryja.

Otkako su se Rogerovi vratili, Kevin i Mary Jo uspjeli su ostati izvan intersa javnosti. Mary Jo, za koju se pretpostavlja da živi sa svojim sinom u Norwalku u Kaliforniji, pojavila se s pravnikom na ročištu 2016. da utvrdi Rogerovu sudbinu; nikada nije podnijela zahtjev da se Rogeru dodijeli skrbnik. Tim Otters, Kevinov ujak, rekao je ove godine novinaru Daily Mail-a da ga je Kevin doveo u zabludu o Rogerovom smještaju kad ga je posljednji put vidio. “Kevin je bio potpuni lažljivac još od malih nogu”, rekao je Otters.

U međuvremenu, Roger je promijenio niz staračkih domova i sada se nalazi u Long Beachu u Los Angelesu. Prošle godine posjetila ga je njegova skrbnica Lorraine Tafoya. U izvještaju koje je podneseno sudu kaže da ga su mu trebale cipele, odjeća i donji veš. Slična napuštanja nisu rijetkost U posljednjem izvještaju, dostavljenom u maju ove godine, otkrila je da se Rogerovo zdravlje pogoršalo, što je dovelo do toga da je dva puta hospitalizovan. Više nije u stanju hodati i potrebna mu je pomoć pri jelu, njegovanju i kupanju.

Sada 79 godina, Roger nije razgovarao s Tafoyom, ali su mu njegovatelji rekli da je ‘blage naravi’. Županijski odjel za mentalno zdravlje LA-a kaže da ga ni Rogerova supruga, ni sin – kojemu je dopušteno da ga vide, pod uslovom da ga ne odvedu iz kuće za skrbnike – nisu posjećivali otkako je 2016. vraćen u SAD. *** Takozvano ‘odlaganje bake’ nije rijetkost u SAD-u. Još 1992. američki koledž ljekara za hitne slučajeve procijenio je da u toj zemlji svake godine bude napušteno 70 000 starijih ljudi.

Dr Kevin Biese, izvanredni profesor za hitnu medicinu na Univerzitetu u Sjevernoj Karolini, kaže da medicinsko osoblje rutinski susreće starije ljude koji su dovedeni u hitne službe jer se njihove porodice ne mogu o njima brinuti. “Često vidimo porodicu kako kaže da je njihov stariji rođak” jučer imao groznicu “ili” bolove u prsima “, ali ono što oni zapravo govore je:” Mi to jednostavno ne možemo podnijeti “, kaže on. Napuštanja, gdje porodica ostavlja rodbinu bez nadzora, rjeđa su, ali i dalje se događaju, posebno u siromašnijim područjima. “Svaki ljekar za hitne slučajeve ima najmanje nekoliko pacijenata godišnje”, kaže Biese. On za to krivi manjak podrške rodbini koja njeguje starije članove porodice.

“Na djeci je ogroman teret“ kaže on. Sadržaji koji se finansiraju iz programa Medicaid dostupni su samo najsiromašnijim starijim osobama. “Ali na taka mjesta bi malo ko želio dospjeti. Samo jedan njegovatelj pazi na čak 30 pacijenata.”

Prema britanskoj organizaciji ‘Age UK’ čak 1,4 miliona ljudi u Engleskoj ne dobiva podršku koja im je potrebna kod kuće da bi obavili osnovne svakodnevne radnje poput ustajanja iz kreveta i odlaska u toalet zbog hroničnog nedovoljnog finansiranja lokalne socijalne brige. Tom Gentry, stariji menadžer kaže da neki ljudi završavaju u odjelima za istraživanje i razvoj, jer se njegovatelji ne mogu nositi sa njima.

“Te su porodice na kraju, kada moraju skrbiti o starijim rođacima. Smatra se da je bolnica jedina opcija jer lokalna vlast ne pomaže.

“Istraživanje dobrotvorne organizacije otkrilo je kako gotovo 1000 bespomoćnih osoba starijih od 65 godina dolazi svaki mjesec u bolnicu. Gentry kaže da ljekari čak imaju medicinske uslove za primanje Gentry sumnja da sve više i više britanskih porodica koje brinu o starijim rođacima to više ne mogu činiti. “Naš osjećaj je da postaje sve gore, jer se stanovništvo je sve starije a finansiranje se smanjuje.” (Express.hr)