I dok društvenim mrežama gospodare statusi majki koje su se oslobodile okova održavanja domaćinstva zarad vremena koje provode sa svojim mališanima, blogerka Erin Parsons osjetila je potrebu da kaže šta ona misli o tome. Ovo je njena priča…

Stalno možemo da čujemo stavove poput: nered u kući čini sretan dom; prljava kuća je znak da su djeca voljena; gdje je lom, tu si i uspomene; čista kuća je znak dosadne domaćice… Svaki put kad čujem neku takvu tvrdnju ja se iznerviram. Ja sam pedantna, možda i previše. Moja djeca su navikla na buku, pa mogu i da spavaju dok ja usisavam. Navikli su da pokupim sve njihove igračke prije nego što izađemo iz kuće. Oni žive u čistoj i urednoj kući. I to je i dalje dom! Oni su sretni. I u tom domu nastaju lijepe uspomene. Radozali su i pametni. A ja sam zabavna osoba!

Nisam savršena. I nisam u svakom trenutku zabavna, ali sam uvijek dobra majka. Svi imamo različit pristup životu i roditeljstvu. Naš način života ne utiče na sreću i ljubav u domu. Sreća je zarazna – počinje od jedne osobe. Moj djed je uvijek govorio: “Kada mama nije sretna, niko nije srećan.” Pametan čovjek, a ta izjava je zaista istinita. Za mene je sreća slaganje začina po abecednom redu, pod bez mrvica, svaka stvar na svom mjestu. Sretna sam kada su igračke lijepo složene i kada kućom vlada miris svježine.

Kada je toalet čist, ja sam sretna i raspoložena da se igram sa svojom djecom. Mi stalno pravimo nered. Lego kocke su razbacane, kao i automibili i bojice. Mi pravimo kolačiće sa šarenim perlicama. Na stočiću u dnevnoj sobi su zaljepljene sličice, a gostima kažem da smo u fazi pravljenja mozaika. Život je lijep. Mi se igramo. Mi čistimo i sređujemo lom. Moja djeca ne mogu biti sretnija.

Poruka za mame koje nisu opterećene sređivanjem – ne brinite. Zovite to karmom ili kako god, moja dvogodišnja kćerka je vjerovatno najneurednije dijete na planeti. Ja se trudim najbolje što mogu da vaspitavam dijete čija je priroda tako različita od moje. Ona je takva kakva jeste. A ja sam opterećenja sređivanjem. Moja djeca će naučiti da žive s osobom kakva sam ja, a ja s njima kakvi jesu.

Ja sam uvijek bila ovakva, čak i kad sam bila dijete. Sređivanje sobe mi je bila igra i tako sam nagovarala najbolju drugaricu da mi pomogne i igra se sa mnom. I ona je pristajala! E to je prijateljstvo!

Mnogo je savjeta tipa – kada se dijete rodi oprostite se od čiste kuće i pustite u svoj život nered i haos. Ja sam tad pomislila: “Prihvatam izazov!” Pokazaću svima da to ne mora da bude tako. I uspjela sam. Ja uvijek čistim nešto. I djeca mi stalno prave nove obaveze. Evo, na primjer, jutros je moja dvogodišnjakinja stavila ruku u moju kafu. Sve je bilo isprskano. Ne brinite, kafa je bila hladna. I da, popila sam je – i dalje je bila ukusna.

Izvinjavam se mamama koje nisu opterećene čišćenjem, ali i mi smo sretni. I mi smo blesavi i zabavni. I mi stalno stvaramo uspomene. Pretpostavljam da ulepljeni podovi i haos u kući nisu razlog zbog kog su djeca sretna. Sreća se ne mjeri veličinom gomile opranog veša, a lijepe uspomene nisu posljedica pretrpanih fioka. Možda bi trebalo preimenovati popularne statuse u “U neurednoj ili sređenoj kući naša djeca žive svoje snove”, jer baš kao i u neurednim kućama, naš čist dom je zabavan, pun ljubavi i lijepih uspomena. I ima čist toalet. (yumama.com)