Zato što je tako univerzalna? Ne – nego zato što je vrlo moćno sredstvo učenja, piše BBC   

Igra skrivanja igra je koja se s bebama igra širom svijeta, bez obzira na jezik i kulturne barijere. Zašto je tako univerzalna? Zato što je vrlo moćno sredstvo učenja, piše BBC.

Radi se o igri u kojoj osoba rukama, krpom i sl. prekrije lice kao da se sakrila te ga zatim otkrije, što obično uzrokuje salve smijeha kod beba od nekoliko mjeseci naviše. Ta ista radnja smiješna im je koliko je god puta ponovili.

Bebe ne čitaju knjige i ne poznaju mnogo ljudi pa iznenađujuća dugovječnost i kulturna univerzalnost igre skrivanja očito pokazuju da ona izaziva neke posebne podražaje u djetetovu mozgu.

Rana teorija jest da bebe uživaju u igri jer bivaju iznenađene pojavom lica nakon što je bilo skriveno. Iako nam se to ne čini osobito smiješnim i zanimljivim, djeca, koja su doživjela puno manje toga od nas, bivaju iznenađena i nama posve uobičajenim predmetima i radnjama. U početku im je sve zbunjujuće, a tokom vremena uče dati smisao onome što se oko njih događa.

Princip permanentnosti objekta: Stvari mogu biti na nekom mjestu iako ih ondje ne vidimo

Švicarski razvojni psiholog Jean Piaget nazvao je to “principom permanentnosti objekta” te sugerirao da djeca svoje prve dvije godine provode shvatajući taj princip. Iz te perspektive, ta igra nije samo šala, nego pomaže djeci da svaki put iznova testiraju fundamentalni princip postojanja: da stvari mogu biti na nekom mjestu iako ih ondje ne vidimo.

Igra skrivanja koristi temeljnu strukturu svih dobrih šala – iznenađenje nakon iščekivanja. Naučnici Gerrod Parrott i Henry Gleitman napravili su test s bebama u dobi od šest, sedam i osam mjeseci. U nekim slučajevima bi osoba koja se pojavila nakon skrivanja bila ista, a u drugima bi se pojavila druga osoba. Snimke djece zatim su ocjenjivali nezavisni promatrači te procjenjivali koliko su se djeca smiješila i smijala.

Bebe igrom skrivanja mnogo uče i u njoj napreduju

Zanimljivo je da su se djeca, kada bi se pojavila druga osoba, što znači da je iznenađenje bilo veće, manje smijala nego kada bi se nakon skrivanja pojavila osoba koja se i sakrila. Reakcija je ovisila i o dobi beba. Starije su bebe bile manje zabavljene novom osobom od mlađih zbog toga što je, kako navodi autor, očekivanje snažnije pa je diskrepancija između onoga što očekuju i što se pojavilo mnogo veća.

Posljednja tajna popularnosti igre skrivanja je što dijete njome stječe nove sposobnosti pa se na kraju počne i samo skrivati i izazivati nas na igru. Napredovanje u igri pokazuje ono što dijete uči o svijetu, što ga iznenađuje te ga uči najprije prepoznavati, a zatim i kontrolisati ono što vidi. Sva sreća što mi odrasli toliko uživamo u njihovom smijehu da tu jednostavnu igru možemo s njima igrati beskonačno. (index.hr)