Iako im je brak loš i ljubav je nestala, neki ljudi ipak ostaju zajedno. Neki ostaju zbog djece, a nekima je naprosto teško krenuti dalje. Stručnjaci Deborah Chelette-Wilson i John Condron istražili su zašto parovi ostaju zajedno čak i u situacijama kada je razvod nabolje rješenje za sve.

Prvi i najveći razlog zašto ljudi ostaju u lošim brakovima su djeca. Međutim, ‘mudrosti’ su se s godinama promijenile. Dok su brojni stručnjaci 70-ih godina prošlog stoljeća parovima savjetovali da ostanu zajedno zbog dobrobiti djece, to se uvelike promijenilo. U današnje vrijeme postalo je potpuno normalno da stručnjaci savjetuju razvod zbog dobrobiti djece.

Deborah Chelette-Wilson dodaje da ‘za većinu ljudi život u vezi, pogotovo s djecom, nije tako jednostavan kako se čini’. Postoje mnogi razlozi zbog kojih će neko ostati u vezi radi djece, a najčešći je: ‘Želim da dijete odrasta uz majku i oca zato što to ja nisam imala.’

Neki će potisnuti stvarnost. Tražit će u partneru ili partnerici dobre osobine ‘koje nosi duboko u sebi’ i pri tom ignorisati loše ponašanje i postupke osobe s kojom žive. Chelette-Wilson navodi primjer poput onog kako smo u stanju opravdati partnera da je sklon zaviriti u čašicu s vremena na vrijeme, ali da je većinom dobar, stoga neće povrijediti djecu.

Stručnjaci su složni i oko ostalih razloga zbog kojih se parovi ne razvode. Neki izbjegavaju razvod, jer ne žele prolaziti kroz tu kalvariju, drugi situaciju pravdaju time da nemaju novca za advokata, a treći se plaše prigovaranja rodbine poput onog ‘sama si birala (ili birao), sad šuti i trpi!’

‘Neki se ljudi naprosto prepuste situaciji. Ostaju u nesretnom braku mjesecima, godinama, pa i desetljećima, jer im nedostaje energije i motivacije da se izbore za nešto bolje. Radije ostaju u lošem i poznatom, nego da odu na bolje i nepoznato. Mnogi odustaju od ideje o boljem i kvalitetnijem životu. To je specifičan oblik inercije, takozvana naučena bespomoćnost. Misle kako se ništa neće promijeniti ma što god učinili. Sve više se izoliraju i sve manje se druže s porodicom i prijateljima. Naposlijetku odustaju, a da nisu ni pokušali učiniti nešto za vlastiti boljitak. Završe s osjećajem beznađa i bespomoćnosti’, pojašnjava John Condron.

I osjećaj obaveze može dovesti do toga da ljudi ‘zaglave’. Neki ljudi ostaju, jer misle kako je to ispravno, odnosno jer je sramota razvesti se. Djeca razvedenih roditelja sklonija su brže dići ruke od veze, jer od svojih roditelja nisu naučili strategije pravilnog rješavanja konflikta. Ali, može se dogoditi i da ostanu zarobljeni u vezi od koje su odustali, ali je nisu prekinuli.

Chelette-Wilson kaže kako i vjera može odigrati veliku ulogu. Mnogi ljudi ostaju u lošim brakovima, jer imaju duhovnu obavezu. Često misle kako se do sada niko u njihovoj familiji nikada nije razveo, pa da ni oni neće biti prvi.

Strah je također jedan od motivatora. Najčešći strahovi su da finansijski ne možemo živjeti sami s djecom, da nas nikko osim sadašnjeg partnera neće tako voljeti ili da ne možemo živjeti bez njega ili nje. Mnogi se mire sa sudbinom misleći kako ne mogu ili ne zaslužuju bolje. Neki će misliti da su prestari, neki da su premršavi ili predebeli… Uglavnom, lista razloga može ići unedogled.

Condron kaže kako zdrav odnos treba biti obostrano koristan i treba ispunjavati barem neke potrebe i muža i žene. Neće cijelo vrijeme biti med i mlijeko i ne trebamo očekivati da ćemo biti sretni cijelo vrijeme. Također, moramo osvijestiti i da smo za svoju sreću sami odgovorni, a ne očekivati da nas duga osoba mora usrećiti. Međutim, ako smo većinu vremena nesretni – vrijeme je za promjenu.

‘Promjene zahtjevaju snažan duh i čvrst karakter da preuzme svoj dio odgovornosti u braku i napravi promjene. U suprotnom će se obrazac prenijeti i na djecu koja su odrastala s roditeljima među kojima nije bilo ljubavi. I vi i vaša djeca zaslužujete biti sretni i voljeni, a ko će im to bolje pokazati ako ne vi?’, savjetuje Chelette-Wilson. (Zenskiportal.ba)