Nijedan roditelj ne želi da njegovo dijete laže, ali kada vaša djeca lažu dobro, to zapravo znači da postaju sve bolji u razmišljanju i da imaju vrlo dobre sposobnosti pamćenja, tvrdi razvojna psihologinja Elena Hoicka

Svaki roditelj će pokušati svoje dijete usmjeriti da nikada ne laže, da to nije dobro i da takvo ponašanje treba izbjegavati, no istraživači sa Sveučilišta u Sheffieldu okupili su više od sto djece u dobi od šest i sedam godina i rekli im da ne gledaju što se nalazi na pozadini kartice koja je bila ostavljena na stolu.

Mališani nisu znali da ih cijeli vrijeme snima skrivena kamera i kada su istraživači ispitali mališane pratili su reakcije malenih lažljivaca i ocjenjivali njihovu sposobnost da lažu u lice.

Najbolji lažljivci su lagali svaki put, dok su oni „najgori“ učinili to jednom ili nijednom.
U članku objavljenom u časopisu Journal of Experimental Child Psychology, istraživače se najviše dojmila sposobnost djece da se pridržava svoje teorije sve vrijeme laganja.

Potom su uslijedili memorijski testovi sve djece izložene eksperimentu. Talentirani lažljivci koji su ostali dosljedni sebi pokazali su mnogo snažniju radnu memoriju s riječima, ali ne i sa slikama.

Razlog tomu je vjerojatno što je djeci za prikrivanje istine trebalo mnogo razmišljanja o informacija i „čuvanja“ perspektive upravo na tome.

Nijedan roditelj ne želi da njegovo dijete laže, ali kada vaša djeca lažu dobro, to zapravo znači da postaju sve bolji u razmišljanju i da imaju vrlo dobre sposobnosti pamćenja, tvrdi razvojna psihologinja Elena Hoicka. (index.hr)