Željezno Polje, nekada bogat kraj, poznat po uzgoju malina i kupina, radišnim stanovnicima danas je područje na kojem dominiraju tišina i pustoš, urušene i oštećene kuće, putevi i sablasna tišina. Klizišta koja su zahvatila BiH nakon obilnih kišnih padavina najviše su pogodila sela Željeznog Polja u blizini Žepča. U većini od 11 tih sela nije moguće nastaviti život.

Situacija je stabilna, tlo se ne pomjera ali, prema riječima mještana, ne žele spavati u kućama u kojima moraju strahovati svaki put kada padne kap kiše.

Željezno Polje i dalje je odsječeno od ostatka svijeta. Ceste su blokirane osim jedinog alternativnog puta, nekada korištenog samo za izvoz stabala, traktorima. Danas je jedini put kojim mještani Željeznog Polja pružaju pomoć jedni drugima i izvlače stvari iz svojih oštećenih domova. Uskim, makadamskim putem je i ekipa Anadolu Agency (AA) stigla do Željeznog Polja.

I njega su, kako kažu mještani, uspjeli aktivirati u ovim danima samo zahvaljujući vrijednim ljudima koji su ga raščišćavali. Blato, strma brda, velike uvale na putu koji vodi do Željeznog Polja. Mještani ga pored svih poteškoća nazivaju i “put spasa”.

Veliki broj traktora sa stvarima, kućanskim aparatima ali i ljudima odlazi iz Željeznog Polja. Došli su po svoje, uzeti bar nešto od onoga za šta su radili cijeli život.  Jedinstvo i organizovanost je svakako nešto što postoji u ovom selu. Mnogo je ljudi koji pješke idu do Željeznog Polja. U rukama su im vrećice sa hranom koju nose braći, sestrama, rođacima, komšijama.

Prolazimo kroz sela Delići, Biljevina i dolazimo do Balačića. Odroni na sve strane, uništene kuće, prekinuta cesta samo su neki od prizora koje zatičemo u Balačićima.

Noć sa četvrtka na petak bila je tragična za mještane sela u kojem je živjelo oko 600 stanovnika. I oni su se bavili uzgojem malina i kupina. Kako kažu, posijano je oko 1.000 dunuma, uništeno oko deset posto. Međutim, i to će loše završiti jer nemaju pristup putnoj komunikaciji, alternativni put je predug za ovo voće.

Hodamo kroz Balačiće, a mještani koji su došli u posjetu svojim kućama kažu da su u potpunosti uništena sela Balačići i Šahmani te je u njima nemoguć život.

Kako kažu stanovnici Balačića, sigurno se neće vratiti u svoje domove.  Mustafa Efendić, jedan od stanovnika sela Balačići u Željeznom Polju, pokazujući na mjesto gdje su nekada postojale dvije najveće kuće u selu, a gdje je sada samo gomila zemlje, kazao je da je ove dvije kuće, u četvrtak naveče, “poklopila” zemlja.

Kako kaže, na sreću u kućama nije bilo nikoga jer su samo pola sata ranije iseljeni u gornji dio sela.

“Mi smo to veče sjedili u džamiji koja se nalazi u blizini kuća, dežurali smo. U jednom trenutku smo čuli pucanje i dok smo izašli, ništa više nije bilo na tom mjestu. Sve što smo vidjeli je bila vatra iz kuće. Bila je noć. Kiša i snijeg su padali”, pojasnio je Efendić. Prisjećajući se noći, sa četvrtka na petak, Efendić kaže da su se mještani odmah organizovali te su do jutra prebacili sve osobe iz sela na sigurna područja.

Ljudi u čarapama, pidžamama i samo onime što su imali na sebi u trenutku kada je klizište krenulo da “guta” kuće, napravili su malo šatorsko naselje nedaleko od sela.

Hodali su u čarapama po snijegu, mokri i u šoku. Ipak, bili su zajedno i živi. “Stanovnoštvo se nije protivilo da napusti svoje domove. U kući do mjesta gdje su nestale dvije kuće bila je kompletna porodica, koju smo probudili. Bila je noć pa većina nije ni bila svjesna šta se događa”, kazao je Efendić za AA.

Sela u Željeznom Polju još uvijek su odsječena od ostatka svijeta. Putna komunikacija nije u funkciji te sva sela, osim Orčevića, Brižđa i Ravne, još uvijek nemaju električnu energiju.

“Koristimo alternativne puteve po planinama i spuštamo se do magistrale. Do sela Jastrebac smo mi kopali put kako bi im se traktorima dostavila hrana i lijekovi”, pojasnio je Efendić. Željezno Polje je nadaleko poznato po uzgoju malina i kupina. Većina je uništena ali i ono što je ostalo snaći će ista sudbina. Mještani kažu da ih nemaju gdje izvesti.

“Ukoliko ih budemo vozili ovim putevima, maline i kupine će biti uništene dok dođu do civilizacije. Ovdje se proizvodilo na hilajde tona maline”, pojasnio je Efendić. Govoreći o ponovnom životu u Željeznom Polju, Efendić kaže da postoji želja ali ne i hrabrost…”Vidjeli smo kakvo je stanje i ne bih želio da spavam pod strahom. Što se mene tiče, ja bih večeras spavao u svojoj kući ali nemam pravo da rizikujem život svoje djece”, poručio je Efendić.

Abdurahmana Efendića nalazimo kako pokušava iznijeti nešto stvari iz svoje kuće. Kuća je popucala na nekoliko mjesta. “Došao sam da iznesem nešto. Sada gdje sam nemam ništa. Moram se borit za život”, pojasnio je on. Kako kaže, sve što je stekao za 57 godina svog života sada mora napustiti, “sve je nestalo za sekundu”.

Priča i gleda u svoju kuću. Rukama pokazuje i urušeni put do kuće ali i kuće pored koje su nestale i porušene u klizištima.

“Hvala Bogu pa smo svi živi izašli, a ovo materijalno se može nadoknaditi”, kazao je Abdurahman za AA. Prisjećajući se noći kada se u njegovom selu odigravala prava drama, Abdurahman kaže da je bilo tri sata iza ponoći te da je tada sve počelo.

“Snijeg je bio. Ljudi su bježali u čarapama jer nisu imali vremena da se oblače. Kada su krenule strahote nije bilo vremena da se obuče obuća, da se uzmu dokumenti”, prisjetio se Abdurahman. Šaban Aganović kaže da su mještani u noći sa četvrtka na petak preživjeli katastrofu, traume.

“Ja sam doživio traumu jer sam bio očevidac nestajanja prvih kuća. Sve se dogodilo odjednom”, prisjetio se Aganović.

Prema njegovim riječima, oštećeno je i uništeno oko 65 posto kuća. “Mislim da nije siguran povratak porodica na ovo područje. Porodice su se obično smjestile kod nekih svojih porodica, prijatelja ali to nije nikako rješenje. To je samo kratkotrajna pomoć koja ne može potrajati dugo”, pojasnio je Aganović.

Mještani Željeznog Polja su zahvaljujući dobroj organizaciji, trezvenosti u tim teškim trenucima, uspjeli spasiti sve stanovnike, stoku, automobile…Napravili su krizni štab na nivou Željeznog Polja te su sposobni i mlađi muškarci dežurali u slučaju da se nešto dogodi.

Govoreći o noći kada je zemlja “gutala” kuće u Balačićima, Aganović kaže da su se čuli različiti zvukovi. “To su posebni krikovi, drobljenje drveća. Takve zvukove iz zemlje nikada nisam čuo”, prisjetio se Aganović. Na terenu smo zatekli i radnike Javnog preduzeća Autoceste BiH koji rade na osposobljavanju puta za Željezno Polje. Kako navode, do sada su napravljena 4,5 kilometra pristupnih puteva te su preostalo još tri.

Prema njihovim riječima, do sada su radovi tekli bržim tempom ali sada dolazi ono najteže jer su došli do težih dionica. Srećemo i Husejina, dječaka sa tužnim licem. Tužan je jer je, kako kaže, njegov pas Jerry nestao u klizištima. Sablasna tišina vlada Željeznim Poljem dok čeka narednu noć. (Anadolija)