U porodičnoj kući u selu Čajdraš nekoliko kilometara od Zenice, Zoran Jonjić živi zajedno sa suprugom Zoricom, kćerkama Barbarom i Ivonom, a ima i sina Josipa. U razgovoru za Anadolu Agency (AA) Zoran je govorio o tradiciji i načinu obilježavanja Uskrsa u njegovoj porodici.

“Mi ne obilježavamo Uskrs na tradicionalan način u svojoj obitelji. Mi Uskrs obilježavamo kao najveći praznik kod nas, praktičnih vjernika, ali je to tradicionalno više iz duhovne potrebe da obilježimo ovaj blagdan. Kada kažem da je najveći blagdan, to je tako u našoj vjeri, jer je Isus uskrsnuo i samim činom uskrsa i ponudio nam se ponovo da se vrati u život i bude sa nama u našim životima, što i jest bit vjere i to gajimo“, pojašnjava Zoran.

Naveo je kako je najosnovniji običaj koji praktikuje sa porodicom korizma, odnosno priprava, objasnivši bit korizme kao period darivanja.

“Nije bitno se odreći nečega, poput nečega slatkog, nego je to vrijeme darivanja. Treba dati siromahu, uzvratiti ono čega se na neki način odričeš, pa ukoliko imamo nekoga u župi ili nekoga koga poznajemo, njemu darujemo. Gledamo da to ne bude samo odricanje od naprimjer čokolade, nego treba da se dariva. Uoči Uskrsa i na sam Uskrs treba darivati i treba pomoći bez obzira da li se radi o nekome ko je katolik ili ne, nije bitna vjera i to je bitno naglasiti. Ako znamo da imamo nekoga ko je nama blizu, a gladan je, vjera uopće nije bitna“, navodi Zoran.

– Aktivnosti u tradicionalnom duhu – 

Zoranova supruga Zorica rekla je kako korizma znači biti milostiv.

“Kažu da je korizma vrijeme milosti i znači da trebamo i mi biti milosni. Ona počinje ‘Pepelnicom’ ili Čistom srijedom i traje 40 radnih dana, dakle bez nedjelja. To je priprava za Uskrs, pripremamo se postom, molitvom, dobrim djelom, žrtvom i odricanjem“, rekla je Zorica.

Zoran je nastavio priču o obilježavanju Uskrsa uz velike dane, Veliki četvrtak, Veliki petak i Veliku subotu.

“Pripremamo se za bdijenje i obilježavanje Uskrsa. Prvo kao obitelj, ono što nam je tradicionalno je, da se ujutro u nedjelju ustane, i da zajedno objedujemo hranu posvećenu dan prije. To su najčešće kuhana jaja, posvećeni kruh, što je naša tradicija, ali kod nekih nije. To je ono što jedemo ujutro. Obično svi idemo u crkvu na Uskrs. U nastavku obilazimo najbliže i oni nama dolaze, družimo se“, naveo je Zoran.

Zorica je objasnila šta znače dani poput Velikog četvrtka… koji prethode Uskrsu.

“Na taj dan Isus je bio u Gecemanskom vrtu, molio svog oca nebeskog, Boga, ako je moguće da ga mimoiđe ova žrtva. Došao mu je anđeo i ohrabrio ga, pa je Isus prihvatio da će ići na križ. Na taj dan ga je i Juda izdao. Nakon toga su ga vodili Herodu, osudili ga, a na Isusu nisu pronašli dokaze krivice. Na Veliki petak je razapet na križu, prije toga nosio je svoj teški križ na kalvariju, a imao je i rane. Na Veliki petak je umro. Na Veliki četvrtak je Isus imao posljednju večeru sa apostolima, kada je Isus rekao da će ga neko od apostola izdati i to je bio Juda“, pojasnila je Zorica.

– Šarena jaja neizostavni dio blagdana – 

Zorica je ispričala i kako je Uskrs simbol života i to vječnog.

“Zato se jaja boje i zato su jaja odabrana kao simbol života. Mi na zemlji to znamo”, navela je Zorica.

Ispričala je kako se neka od jaja boje u kori luka, dok se kuhaju, a preko njih se stavljaju različiti ukrasi, poput gumica ili listova.

“Za neka jaja sam koristila naprimjer list jagode, kao i boju od ljuske od oraha. Neka jaja sam bojala i vještačkim bojama. Najčešće koristim različite travke kojima ukrašavam jaja“, objasnila je Zorica simboliku bojenja jaja za Uskrs.

Zoricin i Zoranov sin Josip stigao je iz Njemačke kako bi proslavio blagdan sa porodicom.

Rekao je kako je ovo za njega najveći blagdan i da će sa svojim prijateljima proslaviti ovaj praznik bez obzira na to što se u njegovom društvu nalaze i pripadnici drugih religija.

Naglasio je uzajamno poštovanje dodavši kako i on proslavlja druge praznike iz drugih religija sa svojim prijateljima, što bi trebalo da bude suština svake od religija. (Tuzlanski.ba)