Iako po prošlogodišnjim rezultatima istraživanja Udruženja „BH novinari“ bosanskohercegovačko društvo najviše vjeruje medijima i vjerskim zajednicama, morate se s vremena na vrijeme ipak zapitati zašto je to tako? Da li mediji uistinu kreiraju toliko kvalitetne sadržaje vrijedne povjerenja običnog čovjeka? O vjerskim zajednicama, ovoga puta nećemo polemisati…

Piše: Tahir Žustra

Činjenica je da „koliko medijima ne trebamo vjerovati, toliko ne smijemo ni u potpunosti ignorisati ono što objavljuju“, mišljenja je dugogodišnja novinarka BHRT-a Adisa Ajdaslić koja kaže kako ovisno od kredibiliteta samog medija, javnost može procijeniti da li treba „sa više ili manje rezerve uzimati ono o čemu se svakodnevno informiše“.

Da se medijima u našoj zemlji još uvijek može vjerovati, svjedoče rijetki, ali ne manje važni slučajevi u kojima su upravo novinari otkrili devijacije u društvu, govori nam profesor sa Odsjeka za žurnalistiku Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli dr.sc. Mirza Mehmedović, doc. koji smatra kako je dolazak stranih medija u naš region, nešto najbolje što se desilo na medijskoj sceni ne samo Bosne i Hercegovine, nego svih zemalja bivše Jugoslavije.

Dobro je što „Al Jazeera, N1, ali i hrvatska Nova TV svojim radom nameću trendove dobrog novinarstva i novinarima regiona svakodnevno pokazuju kako izgleda proces provjeravanja vijesti“ jer je provjerena vijest, nadovezuje se Mehmedović, „glavni sinonim za povjerenje“. Povjerenje koje svakodnevno narušavaju brojni „lako osnovani“ mediji čije sadržaje kreiraju oni koji za to čak i nisu školovani. Međutim, ako već dođe do nepovjerenja, profesor Mehmedović kaže kako „građani informacije mogu dodatno provjeriti i na internetu, koji skoro cijela Bosna i Hercegovina svakodnevno aktivno koristi“. To nas svrstava i u sami vrh evropskih zemalja po korištenosti interneta i web medija zbog kojih se u posljednje vrijeme sve češće dovodi u pitanje ispravnost pojedinih informacija i vijesti. A to se ne bi smjelo dešavati, kaže istaknuti novinar Al Jazeere Balkans Sanel Kajan.

Istinita i tačna informacija nije skupa

„Bitno je da se novinari vode profesionalnim standardima u zavisnosti od teme o kojoj izvještavaju“, objašnjava nam Kajan koji svakodnevno kreira medijske sadržaje u programu Al Jazeere, koja je mnogima na ovim prostorima asocijacija za provjerenu i tačnu informaciju. „Cijeli ugled koji Al Jazeera uživa“, ističe Kajan, „govori o tome koliko novinari, reporteri, voditelji ove televizije polažu na profesionalnost i načine na koje izvještavaju o određenim temama“.

Ljudi vjeruju Al Jazeeri jer njihove informacije, prije nego ih emituju, budu provjerene kod dva, tri, nekada i više izvora, te prođu i kroz nekoliko filtera. Od samog novinara, preko dnevnog urednika i program editora, pa sve do lektora i redaktora. Vodi se računa čak i o štamparskim greškama, što uopšte ne iziskuje mnogo novca, svjedoči nam naš sagovornik. Iako finansijski drastična, ipak je skoro identična situacija, kada se radi o provjeri informacija i na javnom radio-televizijskom servisu Bosne i Hercegovine, kaže novinarka Adisa Ajdaslić.

Manjak novca ne smije narušavati vjerodostojnost informacije

„Javni servis naše zemlje možda gubi u utrci sa internetom ili onim medijima koji imaju senzacionalistički pristup izvještavanju, ali dobija na duge staze“ – nastavlja Ajdaslić, ističući to kao vrijednost BHRT-a. Adisu, kao novinarku raduje što je bosanskohercegovačka radio-televizija još uvijek „medijska oaza koja ima konzistentnu politiku“, odnosno politiku neutralnosti, jer takvi bi mediji i trebali biti, završava ona.

Ipak, svjesna je da se medijima u našoj zemlji sve manje vjeruje i za to krivi pojedince koji ili iz tendecioznog ili potpuno bizarnog razloga drugačije tumače ono što vide svojim očima, pa tako i prenose javnosti. Upravo zato bi, nadovezuje se profesor Mehmedović, Regulatorna agencija za komunikacije BiH trebala promijeniti sistem na koji obavlja svoj posao. „Ovo tijelo osim što reaguje na osnovu tužbi medija ili samih građana, što je do sada bio slučaj, treba  uvesti stalni monitoring medija te tako preventivno djelovati kako bi se greške novinara svele na minimum“ – zaključuje profesor.

Malo vjerujemo, malo ne vjerujemo

I kada se sve sabere, od dvadeset slučajnih ispitanika s kojima smo razgovarali, tek svaki treći vjeruje medijima u Bosni i Hercegovini. Iako su to poražavajući podaci, ipak se u njima ogleda povjerenje koje je daleko veće nego što stanovništvo osjeća prema, recimo, političkim partijama. To i ne čudi ako uzmemo u obzir podatak da sa 74 samo javna medija, Bosna i Hercegovina ima najveći broj medija po glavi stanovnika. A ko bi svima njima vjerovao, pitaju se naši sagovornici.

Novinar Sanel Kajan, kaže kako javnost ne smije na sve medije gledati istim očima jer u moru bosanskohercegovačkih, ali i regionalnih medijskih kuća „postoje oni koji itekako vode računa o profesionalizmu i poštivanju novinarskih pravila i normi, dok postoje i oni mediji čiji novinari blate ovu profesiju“.

Razloga za slavlje nema

Sve dok se novinari u našem društvu ne počnu više cijeniti, a novinarske slobode jasnije isticati, medijski radnici neće imati razloga za slavlje, kažu naši sagovornici. Mada, nemaju šta ni slaviti, mišljenja je profesor dr.sc. Mirza Mehmedović, doc. koji misli da se jednogodišnje veličanje medija, treba zamijeniti svakodnevnim analiziranjem i traganjem za informacijama ko i kako finansira te medije, kakvim pritiscima mediji podliježu u BiH, te u kakvim uslovima rade medijski radnici.

Iako su pravila jednaka za sve, jasno je da svi mediji ne mogu biti kao Al Jazeera ili BHRT – teška manjina na medijskom nebu, ali se svakodnevno mogu truditi biti im korak bliže. U ime istine. Za povjerenje svoje publike. (Tuzlanski.ba)