Tridesetpetogodišnja Lejla Kusturica iz Sarajeva preselila je u Srebrenicu, jer smatra da ovaj dio Bosne i Hercegovine ima potencijala.

Ova rođena Tuzlanka završila je pravo. Kaže da su je ljudi obeshrabrivali da dođe i živi u Srebrenici, ali ona se nije dala nagovoriti na to.

– U Srebrenici kada izađem na balkon i pogledam okolne zgrade, nema dovoljno osvjetljenih prozora. To me beskrajno rastužuje. Srebrenica me prihvatila širokih ruku. Ljudi su mi pomogli da se smjestim, pružili su mi dom prva tri mjeseca, neki mještani su mi čak i auto izbavljali kada sam zapela u snijegu. Imala sam neka unutrašnja propitivanja da li ja činim ispravnu stvar baveći se pravom, s toga sam željela otići negdje gdje ljudi žive stvarnije probleme, gdje je teže nego u Sarajevu ili nekom drugom urbanom centru – kazala je Lejla za Radio Slobodna Evropa.

Dodala je kako sa svojim prijateljicama i kolegicama, kroz program SOS Dječijih sela daje podršku za 90 ugroženih porodica u Srebrenici.

– Jednostavno, nikada nisam bila sretna ako sam svu svoju pažnju usmjeravala samo na sebe. Šalili smo se često kako je nekada nekome ljepše na livadi u Srebrenici, nego u plaži na Barceloni. Taj osjećaj smisla i zadovoljstva života je nešto što čovjek nosi u sebi – kazala je Lejla.

Kaže da je Srebrenica sada njen dom te da ima želje kako bi ona mogla biti bolja. Sve što je vidjela u Srebrenici i okolini su potencijali.

– Moje omiljeno mjesto ovdje je Guber. Često boravim tu, odmaram se, razmišljam o životu… Turizam je veliki potencijal Srebrenice, a ostala sam zapanjena jezerom Perućac. Nažalost, ljudi u Srebrenici su izgubili vjeru u sebe i da svojim rukama zaista mogu da fundamentalno mijenjaju stvari. Ne usuđuju se na rizik – zaključila je Lejla. (Tuzlanski.ba/Video: Slobodna Evropa)