Doktorica za BUKU govori o svom iskustvu u Njemačkoj- poslu, životu, troškovima, ali i razlozima dolaska u BiH.

Crne statistike odlaska ljudi sa Balkana posljednjih godina dominantna su teme, ne samo u medijima, već i svakodnevnih razgovorima sa prijateljima, poznanicima, na poslu…

Odlaze mladi, ali i oni stariji, kompletne porodice. Ljudi u 20-tim, 30-tim i 40-godinama, najrazličitijih struka.

Zato je svaka priča u kojoj neko izabere povratak na ove prostore toliko dragocjena, jer pokazuju da je moguće okrenuti procese u drugom smjeru.

Takav put je izabrala i doktorica Ljiljana Vitas.

Rođena je u Srbiji, gdje je živjela do svoje 27 godine i zavrsila Medicinski fakultet u Novom Sadu, smjer Opšta medicina. Nakon završenih studija i nailaska na poteškoće – tadašnji načelnik psihijatrije u bolnici za koju je dobila specijalizaciju joj je onemogućio edukaciju/boravak na odjeljenju koji je sastavni deo specijalističkog programa, tako da nije vidjela drugačiji izlaz nego da nauči njemački jezik i krene put Njemačke.

Nakon sedam godina života, rada i usavršavanja u ovoj zemlji, Vitas vjeruje da je odluka o odlasku u Njemačku bila najbolja moguća kako za nju lično, tako i za njen profesionalni put.

Isto tako je uvjerena da je najbolji mogući potez sada dolazak u Tuzlu, gdje planira nastaviti živjeti i raditi.

To, za sve koji je poznaju, kaže za BUKU, nije iznenađujuća odluka, jer smatra da nakon završene edukacije, svako treba dio svoga znanja dati zajednici i narodu sa ovih prostora. A Vitas to već godinu i po dana čini putem svog instagram naloga, a za koji mjesec će i svojim poslovnim angažamanom u Tuzli.

“Želim svoje znanje da primjenim na ovim prostorima, kako u liječenja pacijenata, ali i da svojim kolegama prenesem sve ono što sam naučila u Njemačkoj sa kojom ostajem u stalnom kontaktu u smislu daljih edukacija”, otkriva nam svoje planove doktorica Ljiljana Vitas koju na Instagram nalogu na kome dijeli svoja znanja i iskustva iz struke, prate brojne kolege iz BiH i regiona.

Takođe zbog ogromnog interesovanja za odlazak u Njemačku, Vitas priča i o brojnim temama koje su važne za one koji žele spakovati kofere i doći u ovu zemlju.

“Moja instagram stranica je prvenstveno edukativnog karaktera. Tamo dijelim dosta stručnih sadržaja iz interne medicine na maternjem jeziku i ono što su mene ovdje naučili. Ako dijelimo znanje, naša zajednica postaje veća i imaćemo više zbrinutih i samim tim zdravijih pacijenata, što nam je svima i cilj”, priča Vitas dodajući da joj dosta kolega iz Srbije i BiH piše jer žele da dođu do informacija kako mogu da odu u Njemačku, kakvo znanje jezika je neophodno, kakvi su uslovi rada, mogućnost napredovanja i slično:

“Prije svega bih želela da pojasnim da ni na koji način ne želim da zagovaram i utičem na kolege kako treba da idu put Nemačke. Svako treba sam o tome odlučiti, vidjeti razloge za i protiv. Takođe nisam ni najkompetentnija da poredim dva zdravstvena sistema, obzirom da sam vrlo kratko radila u Srbiji, ali mogu da kažem da sam u Njemačkoj dobila sjajno obrazovanje – specijalizaciju iz interne medicine uz sve željene edukacije poput ultrazvuka, endoskopije i slično, da o mjesečnim izdacima ne razmišljam i da mogu da priuštim sebi sve ono što mi je potrebno da vodim jedan kvalitetan život. Što se tiče konkretno režija, troškovi jesu veći, ali i dalje ne prelaze 1/4 mjesečnih primanja”, priča Vitas.

Kaže i da je njoj lično bilo potrebno oko tri godine za savladavanje jezika do nivoa da svog pacijenta bez poteškoća razumije, kao i on nju. Od te tri godine godinu i po je jezik učila u Srbiji.

“B1 je minimum, B2 optimum. Mora se baš dobro razumjeti da ne bi bilo poteskoća u poslu”, ističe doktorica Ljiljana Vitas i dodaje da je Njemačkoj potrebno jako puno medicinskog kadra, ali da i sada većinom rade stranci. Kao primjer navodi službu interne medicine gdje su specijalizanti  tek u 5 do 10 posto Nijemci.

“Kod mene na odjeljenju je nas 5 sa Balkana-Srbija i BiH, dok ostale kolege dolaze iz Južne Amerike, Grčke, Azerbejdžana, Ukrajine, Kazahstana, Afganistana… U Njemačkoj postoji jako mnogo bolnica jer mjesta od po 5.000 stanovnika imaju sekundarne zdravstvene ustanove sa CT-om, endoskopijom, poluintenzivnom njegom. To je razlog što imaju deficit medicinskog kadra. Konkretno u bolnici gdje radim, u svakom momentu postoje 2-3 oglasa za posao za ljekare i još duplo više za medicinske sestre. Taj broj raste iz godine u godinu”, ističe sagovornica.

Na pitanje da li sistem u Njemačkoj ima i neke negativne strane za medicinare sa područja sa Balkana Vitas kaže da ih ima jer se maksimalni obim zdravstvenih usluga pruža svima, što je jako veliki problem obzirom da nema dovoljno kadra, pa je pojedinac preopterećen, radi prekovremeno, ostaje na poslu i do 11 sati dnevno. Sve to, dodaje, može ostaviti zdravstvene posljedice ukoliko se ne postave granice na vrijeme i svaki pojedinac ne zauzme za sebe.

“Svaki čovek je priča za sebe i čuli ste sigurno više različitih priča. Ja lično preporučujem svim kolegama edukaciju u Njemačkoj. A nakon što završite edukaciju, sva vrata su vam otvorena. I kojim god putem da krenete, ne zaboravite da uvijek nešto date svojoj zajednici i svom narodu. Ja danas to činim putem mog instagram naloga, a za koji mjesec namjeravam i u ličnom kontaktu, u BiH”, poručila je na kraju razgovora za Buku doktorica Ljiljana Vitas.