Srpski, hrvatski, bosanski i crnogorski jezik pojedinačno ne postoje, tvrde vodeći lingvisti iz sve četiri zemlje.
Oni tvrde da su to samo različiti nazivi za jedan zajednički, standardni jezik. To pravdaju veoma jednostavnim razlogom – narodi sve četiri zemlje se međusobno razumiju.
O ovome se raspravljalo na tribini “Ideologija ispravnog jezika“.
“Posljednjih decenija kruži priča o krađi jezika, koju zagovaraju nacionalisti iz sve četiri zemlje, i to s istim argumentom: ‘Ja sam taj jezik imao prvi, a ti si ga meni ukrao’. Priča o jeziku je zato prestala biti lingvistička i postavila pitanje uloge jezika u pravljenju naroda, u jačanju i širenju nacionalizma. Ideja o povezanosti naroda i jezika pada kada se ljudi sjete da je njemački maternji jezik ljudima u Njemačkoj, Austriji i Švicarskoj, a svi su oni pripadnici različitih naroda“, izjavila je lingvista Snježana Kordić iz Osijeka.
“Nacionalizam gaji kult jezika kao svetinje, širi mitove o nacionalnom jeziku i slavi ga kao nevidljivu crkvu. Pritom, nacionalizam ne vidi opasnost po jezik u nepismenosti, govoru mržnje ili nasilju nad dijalektima, već čvrsto vezuje jezik za nacionalni identitet. To znači da ako nam Hrvati, Bosanci ili Crnogorci ukradu jezik, oni kradu našu nevidljivu crkvu i dušu, i samim tim nas ugrožavaju“, misli srpski etnolog i antropolog Ivan Čolović i dodaje da je jezik nematerijalan i kao takav se ne može “ukrasti“.
“Često čujemo kako ćirilicu Srbi moraju čuvati kao zjenicu oka svoga, jer ako nestane ćirilica, nestat će srpski jezik, a onda i narod. Čujemo i da ćirilica pripada Srbima, a latinica Hrvatima. Međutim, pisma ne pripadaju narodima, već jezicima koji se na njima pišu. Zato i ćirilica i latinica pripadaju našem jeziku, dakle svakom od ove četiri varijante“, rekao je srpski lingvista dr. Ranko Bugarski koji smatra da je od pisama stvoren još veći problem.
Zagrebački prevodilac Vuk Perišić izjavio je da misli da je svima nama jezik ipak ukraden. “Jezik je ukraden svima nama ponaosob od strane raznih vlasti. Ukraden je kao naše lično pravo i sredstvo ne samo komunikacije već i razmišljanja, jer nam je zabranjeno da koristimo neke riječi. Kada odem u kupovinu i pazim da ne izgovorim reč ‘hiljada’, ja više nisam slobodan čovjek“, zaključio je.
“Crnogorski jezik definišu kao autohtoni – to znači da on nema nikakvih srodnosti s ostalim jezicima, pa ni hrvatskim, bosanskim i, najmanje, srpskim. Riječ za ‘pas’ postala je ‘biža’, umjesto ‘djevica’ govore ‘đevica’. Lingvisti se ne bi smjeli baviti politikom, ali danas oni idu tamo gdje je novac – u prodavanje mitova. Nacionalizam je neodvojiv od finansija, a nacionalistima u lingvistici vjetar u leđa daje vlada“, tvrdi crnogorska filološkinja Ksenija Rakočević.
Kao primjer za apsurdne podjele ovih jezika naveli su škole u kojima se izvodi višejezična nastava za učenike koji se na odmoru sasvim lako sporazumijevaju te prevode knjiga i filmova koji često izazivaju podsmijeh u javnosti. (Blic.rs)
