Još jedan pokušaj popisa imovine pred pljenidbu nekadašnjoj radnici Hotela Tuzla onemogućili su radnici okupljeni oko Sindikata solidarnosti, piše Tuzlanski.ba.

Sudski izvršitelji su pred stan Jelene Kadić u Tuzli stigli jutros u 09:45 sati, ali su im radnici poručili da se mogu vratiti jer im neće omogućiti ulazak u zgradu. Tako je i bilo. Sudski izvršitelji su kroz par minuta napustili ulaz zgrade.

Jelena Kadić je zajedno sa suprugom radila u Hotelu Tuzla te su skupa sa svojim ostalim kolegama podigli kredit kako bi otkupili većinski paket dionica. Jelena sa suprugom duguje Hypo banci 30.000 KM plus zatezne kamate.

Ona je samo jedan u nizu radnika Hotela Tuzla kome prijeti oduzimanje vlastite imovine.

Naime, Jelena i na desetine njenih kolega bili su garant za kredit kako Hotel Tuzla ne bi otišao u stečaj, a radnici ostali bez posla. Reprivatizacijom Hotela obaveza vraćanja kredita prešla je na novog vlasnika Hotela koji je pobjegao u Sloveniju. Radnici su prepušteni sami sebi. U Općinskom sudu u Tuzli rečeno im je da pravdu traže u Sloveniji pričaju radnici.

‘’Moj kredit je 15.000 koji sam potpisala ali isti kredit ima i moj muž. Znači 30.000 KM plus kamate za koje ni ne znam kolike su. Za ovo je krivo sudstvo. Nekome plijene imovinu a nekome otpisuju kredit kao da je zastario. Kriv je direktor Hypo banke koji je dozvolio da se digne kredit na ovakav način. Zašto je dozvolio da svi budemo nosioci i žiranti? Sud treba da se ovim problemom pozabavi. Radnici od ovoga nisu dobili ni dinara. Direktor tadašnji Orhan Fejzić je javno rekao da su sve pare legle na njegov račun te da su dalje upućene ne znam ni ga više gdje – agenciji za privatizaciju, tamo gdje je već trebalo. Međutim, to ‘’ne pije vode’’ – svi i dalje nas ‘’ganjaju’ a imaju i Hotel Tuzla kao garant.  Pod pritiskom smo 2 kredita, a imamo dijete od 11 godina koje je vise opterećeno nego ja. Ovo je katastrofa. Bojim se šta će se dalje dešavati.’’ – kazala nam je Jelena Kadić.

Radnici danas okupljeni ispred Jelenine zgrade kažu da su na to bili primorani – ili potpiši da podižeš kredit ili kupi knjižicu i ostaješ bez posla.

U postupku privatizacije većinski vlasnik se obavezao da će banci vratiti uzeti kredit. Međutim, to nikada nije urađeno.

Hotel je vraćao kredit od toplih obroka radnika određeno vrijeme, da bi ga zatim prestao vraćati. Uslijedila je tužba Hypa, i protutužba radnika, koji još pokušavaju dokazati da je kredit koji im je odobrio Hypo bio nezakonit, jer nisu mogli jedni drugima biti jamci.

Sabina Omić, bivša radnica Hotela Tuzla kroz dramu i agoniju pokušaja pljenibe imovine prošla je 2015. Od tada joj je zdravlje ozbiljno narušeno.

‘’Na moju nesreću mi smo potpisali kredit pod prinudbom. Mi smo morali da potpišemo kredit. Ili potpiši kredit za firmu ili ostaješ bez posla. Imamo dokumentovano da RAM Invest preuzima kredit na svoja leđa i sve obaveze, međutim desilo se ovo što se desilo. Ja bih voljela da znam da li ja mogu da tužim RAM Invest jer sam zbog toga obolila. Socijalni sam slučaj zbog svega. Muž mi je umro. Imam bolesno dijete i ja sam bolesna. Sudstvo je krivac te agencija za privatizaciju i Hypo banka za našu nesreću. Kako su nam mogli dat kredit….?  Meni mogu samo da uzmu goli život jer ja apsolutno ništa drugo nemam’’ – ispričala nam je Sabina Omić.

Kadić kaže kako je u slučaju Hotela Tuzla sve poznato, ali da za sada ceh plaćaju samo prevareni i obespravljeni radnici. Sve radnike očekuje isti scenarij.

Radnici i danas postavljaju pitanje nadležnima: ‘’Šta je sa našim pravima’’?

‘’Oko 20 pljenidbi smo spriječili do sad i nećemo dozvoliti ni jednu da se ostvari. Kriminal je u Hotelu i sudstvu a ne na plećima radnika. Mi nećemo ni jednog momenta dozvoliti ovakve situacije i pljenidbu imovine.’’ – istakao je Enes Tanović, član Sindikata solidarnosti.

Radnici traže i raskid privatizacionog ugovora te procesuiranje odgovornih koji su kumovali njihovoj agoniji i besanim noćima.

Podsjetimo, radnici Hotela Tuzla još uvijek vode sudsku bitku protiv RAM Investa, slovenačke firme koja je u međuvremenu otišla pod stečaj, a koja je voljom lokalnih vlasti dobila većinski udio u vlasništvu Hotela Tuzla, iako nije ispunila nijedan bitan uslov iz Ugovora. Ovo se prvenstveno odnosi na izmirivanje kreditnih zaduženja tadašnjih uposlenika Hotela, koji su na taj način izgubili vlasnički udio u Hotelu, a poslije toga i radna mjesta, dok su im ostali dugovi koje ne mogu vratiti. Svi radnici koji su učestvovali u podizanju kredita (njih 118) strahuju da ih čeka ista sudbina kao i njihove kolege kod kojih je do sada spriječen popis imovine i pljenidba. (Tuzlanski.ba)