Stefan Simić iz Beograda godinama unazad svoju poeziju i prozu objavljuje putem društvenih mreža. Između ostalog, u svojim pričama nerijetko piše o dešavanjima i stradanjima i u našoj zemlji.

Na svojim društvenim mrežama prokomentirao je i slučaj ubistva Amre Kahrimanović u Tuzli. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.

“Tek maloprije sam čuo za stravično ubistvo Amre Kahrimanović u Tuzli. Sticajem okolnosti poznajem tu porodicu, nastupao sam u lokalu njenog brata. Policajac koji je bio na godišnjem odmoru je nakon prepirke sa jednim gostom. Kada je zamoljen da plati i izađe pucao u Amru. I dok je ležala nastavio je da rešeta po njoj. A zatim pobjegao. Jedan metak i može da se tumači kao nehat, ali iživljavanje je preslaba riječ za ovo. Amra je poznata u Tuzli kao pametna humana žena”, naveo je.

Potom je dodao:

“A na njenom mestu mogao je da se nađe bilo ko drugi. Ljudski kažeš nekome da napusti objekat, a on ispali na tebe čitav šaržer metaka. Pritom ne običan policajac nego visokopozicioniran. To se ne viđa ni na filmu, a kamoli u realnosti. Tuzla je miran pitom grad, ovo je rana koja dugo neće biti zalečena. Ovakve stvari ne smiju da se dešavaju. Ovo nije pucanj na ženu, majku, ljudsko biće.. Ovo je pucanj na ono najhumanije u nama. Gdje čovjek, iz čista mira, isprazni pištolj, pominje se cifra od 16 metaka. U ženu koja je samo pokušala da ga smiri. Kakvo je to psihičko stanje. I to uradi službeno lice. Čiji je zadatak da štiti, reguliše red i mir. Šta reći pametno poslije ovoga. Osim da se i sam osjećaš nesigurno, kada pokušavaš da urazumiš nekoga. Nedavno sam sa poznanicom šetao jednom beogradskom ulicom. Neki tip, u kolima, manijački viče na dijete i ženu, koji sjede pored njega. Svim silama sam se borio da mu ne priđem. Ko zna šta bi bilo. I šta je imao sa sobom. Žena i dijete su pokorno ćutali. Dok je ponižavao sve njihovo. Nema tu policije. Nema tu komšiluka. Nema tu nikoga. Samo susret oči u oči sa zlom. Koji je spreman na ono najgore. Bez da razmišlja. I većina se kukavički sklanja, a žrtava je sve više. Da li je psihičko stane opravdanje, stanje u državi? Nije.”.

Na kraju objave je naveo:

“Zato izvini draga Amra. Što nije imao ko da te zaštiti, pomogne, ili uradi nešto. Sada je kasno. Ni najveća kolona nije dovoljna da te vrati u život. Umjesto glava gore, glava dole. I vječni stid što je neko u stanju da tek tako ubije dobrog čovjeka. I ne samo da ubije, nego da nastavi da puca i puca i puca. Ne samo po tebi, nego po svima nama i svemu ljudskom. Izvini. Hvala Ti i slava Ti”.