Novinarka Arijana Saračević-Helać svojim posljednjim statusom na društvenoj mreži Facebook povodom koncerta Dine Merlina koji je sinoć održan na stadionu Koševo pred oko 70.000 ljudi, izazvala je brojne reakcije.
Arijana je zapravo samo svojim prijateljima opisala situaciju u kojoj se našla nekoliko sati prije početka koncerta Dine Merlina.
7 sati, Alipašina ulica. Vozim prijateljicu kući. Mladi ljudi, na +37, žure prema Koševu. Razumljivo, ljudi hoće u prve redove.Saznadoh da su sve karte rasprodane iako bezobrazno skupe i to nije kako je reklamirano “poklon građanima”. Prijateljica, stanuje iznad Porodilišta. Iza prve raskrsnice prema Koševu, zaustavlja nas policajac. Crven u licu od vrućine i vidno umoran. Kaže:”Skrenite desno”! Pitam zašto? Zbog koncerta, ne mogu do Porodilišta? Tu se mi malo sporečkamo, ja pokoju tešku riječ i pusti nas. Sad me stid.
Vraćam se za pet minuta. Zaustavljam se pokraj njega i kažem:”Izvinite ali ne vidim razlog da ljude ne puštate u ovom smjeru. Neki zaista moraju do Pedijatrije i Ginekologije. Kaže:”Znam, naređeno nam je da u 17 sati zatvorimo saobraćaj” Dakle, četiri sata prije početka koncerta. Dodaje:”Od jutros od 7 sam ovdje.” Pitam, hoće li dobiti novčanu nadoknadu? Kaze da neće. U tom mi prođe kroz glavu da koncert obezbjeđuje neka firma, izvjesnog Mirsada Ćatovića i biće uredno isplaćeni. A policija volontira. Krenem dalje. Nailazim na drugog policajca, na skretanju. Zamolim ga da mi pomogne da se ubacim, gužva nevjerovatna kao ona uoči Prvog maja. Sav je u znoju. Pitam ga hoće li da mu kupim vodu? Zahvaljuje i odbija. Po naglasku bih rekla da je iz Zenice kao i onaj prvi. Iscrpljen, dodaje: “Recite mi, gospođo, ko je Dino Merlin da blokira saobraćaj?” Kažem: Njegov život je Švicarska, može mu se. U tom, kuckaju mi na suprotnoj strani neke djevojčice i pitaju, da li poznajem nekog ko prodaje karte? Zaista, ne.
I neću da mi prekrasan dan sa krasnim mojim curama, pokvari konstantni osjećaj nepravde u državi koja se vodi privatno i u kojoj se građani kažnjavaju kako god kome padne na pamet. Eeee, valjalo je napraviti svjetleću pjesmu, pa usred rata pobjeći u Njemačku i poslije rata biti patriota No1, a moji policajci na prvim linijama. Welcome na Koševo.
P.S. Ipak, želim da kiša stane. Neka sve svijetli i sjaji. Baš kao u pjesmi.
