Nedjelja, 21. Juli 2019.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Prvi sastanak spornih komisija za Srebrenicu i Sarajevo krajem marta

Komisija za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu i Komisija za istraživanja stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji počet će s radom krajem marta ove godine, uprkos kritikama domaćih i međunarodnih eksperata za tranzicijsku pravdu da se radi o “platformama za selektivnu istinu”.

Nakon što je početkom ovog mjeseca Vlada Republike Srpske imenovala članove komisija za istraživanje stradanja Srba u Sarajevu od 1991. do 1995. godine i stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu od 1992. do 1995., prvi sastanci ovih komisija bit će održani krajem marta, potvrđeno je za Balkansku istraživačku mrežu Bosne i Hercegovine (BIRN BiH) iz Centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih RS-a.

Direktor ovog centra Milorad Kojić kaže da je cilj komisija “samo da se utvrdi istina”.

-A istina može biti samo jedna. Ovo su međunarodne komisije koje će raditi bez pritisaka i očekujemo da utvrde istinu – ističe Kojić.

Uprkos ovim najavama, pravnici i eksperti za tranzicijsku pravdu su kritizirali osnivanje ovih komisija smatrajući da su osobe koje su imenovane u njih pristrasne, kao i da se radi o pokušaju osporavanja genocida u Srebrenici i kampanje terorisanja građana Sarajeva.

Direktor Helsinškog odbora za ljudska prava Republike Srpske Branko Todorović smatra da je jedini cilj komisija da se “zločini relativiziraju”.

-Cilj je da se omogući vlasti koja je činila zločine da se opravda i da se zločini relativiziraju, da se umanje i da se falsifikuju ili opravdaju, i to nije samo cilj ovih komisija, nego i aktivnosti svih vladajućih političkih struktura u BiH u ovih 20 i nešto godina – kaže Todorović.

Todorović naglašava da međunarodna zajednica dopušta “iživljavanje nad istinom i žrtvama”.

-Ured visokog predstavnika (OHR), Evropska unija (EU) i Vijeće za implementaciju mira puštaju vlasti da rade šta god im padne na pamet. Oni ćute, povlače se, oni su svojim nečinjenjem u prethodnim godinama, i puštanjem ovih naših domaćih, doveli da vlast može da radi šta god hoće nekažnjeno, pa do negiranja i Haaga i žrtava – kaže Todorović.

Trideset i jedan međunarodni stručnjak za sukobe u bivšoj Jugoslaviji u četvrtak, 21. februara, potpisao je otvoreno pismo u kome se navodi da formiranje komisije od strane vlasti Republike Srpske “više liči na revizionizam nego na istinski napor za utvrđivanje istine”.

Jasne presude domaćih i međunarodnih sudova

Izvršni direktor Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu Fernando Travesí kaže da širom svijeta postoji trend da se mehanizmi tranzicijske pravde – poput formiranja komisija za utvrđivanje činjenica – kreiraju ne vodeći računa o uključivanju žrtava u taj proces.

-Neke vlade, koje nemaju istinski interes da se sprovede pravda, odgovornost, reparacije ili reforme koje se suštinski bave posljedicama kršenja ljudskih prava ili se bave historijskim uzrocima nasilja, naučile su da igraju igru i da koriste jezik tranzicijske pravde kako bi zadovoljili međunarodnu zajednicu ili da se prikažu kao da prate međunarodne standarde. Njihovi stvarni ciljevi, ipak, suprotni su ciljevima tranzicijske pravde – objašnjava Travesí.

Vlada Republike Srpske je za predsjedavajućeg Komisije za Srebrenicu imenovala Gideona Greifa iz Izraela, a članovi su Adenrele Shinaba iz Nigerije, Yuki Osa iz Japana, Roger Bayard iz Australije, Zeng Yi iz Kine, Giuseppe Zaccharia iz Italije, Markus Goldbach iz Njemačke, Laurence Armand French iz SAD-a i Marija Đurić iz Srbije.

Članovi Komisije za Sarajevo su Raphael Israeli, Walter Manoschek, Darko Tanasković, Laurence Armand French, Giuseppe Zaccharia, Viktor Bezručenko iz Rusije i Patrick Barriot. Neki od članova komisija prethodno su javno izjavljivali sumnju u utvrđene činjenice o dešavanjima u Srebrenici.

Haški tribunal, Sud BiH te pravosuđa u Srbiji i Hrvatskoj do sada su osudili ukupno 45 osoba – na 699 godina i tri doživotne kazne zatvora – za genocid, zločine protiv čovječnosti i druge zločine počinjene u julu 1995. u Srebrenici. U desetinama presuda utvrđeno je da se u Srebrenici dogodio genocid kada su srpske snage ubile više od 7.000 muškaraca i dječaka.

Vlada Republike Srpske je 2004. godine usvojila izvještaj Komisije o događajima u i oko Srebrenice od 10. do 19. jula 1995. – kojim je utvrđeno da se na tom području desio genocid – ali je ovaj izvještaj stavljen van snage prošle godine. Haški sud je osudio i dvojicu bivših komandanata Sarajevsko-romanijskog korpusa Vojske Republike Srpske (VRS) Stanislava Galića i Dragomira Miloševića za kampanju teroriziranja građana Sarajeva dok je glavni grad BiH bio pod opsadom.

Kojić kaže da posao Komisije za Srebrenicu nije samo da sagleda događaje iz “sedam ili devet dana jula 1995., već sve što se dešavalo u srebreničkoj regiji od 1992. do 1995. godine”. Optužbe da Vlada Republike Srpske želi umanjiti zločin u Srebrenici, tvrdi Kojić, besmislene su. Bivši sudija Vehid Šehić ističe da je najveći problem u BiH što niko ne želi istinski da se suoči s prošlošću isključivo na osnovu činjenica koje su nesporno utvrđene.

-U BiH uvijek su tri istine, a može postojati samo jedna istina. Oni zloupotrebljavaju istinu, a ustvari to su poluistine, koje nekad mogu biti pogubnije nego i laž. I ovo formiranje komisije je iz nekih drugih razloga – ne da se istinski suočimo s prošlošću, jer nesporna je činjenica da je Haški sud nesporno utvrdio činjenice vezano za Srebrenicu – kaže Šehić.

(Ne)ovisna komisija

Međunarodna komisija za nestale osobe (ICMP) također ističe da formiranje komisija ne može utjecati na utvrđenu historijsku činjenicu – potvrđenu pred Haškim tribunalom i Međunarodnim sudom pravde – da je u Srebrenici počinjen genocid.

-Više od 8.000 osoba prijavljene su kao nestale prilikom pada zaštićenih zona UN-a Srebrenice i Žepe u julu 1995. godine. Od tog broja, 6.979 osoba je identifikovano na temelju analize DNK, a svega 84 osobe su identifikovane prije nego što je ICMP 2001. godine počeo primjenjivati postupak identifikacije na osnovu analize DNK. Utvrđivanje identiteta se zasniva na pouzdanosti od minimalno 99,95 procenata. Identitet velike većine osoba nestalih u Srebrenici i Žepi je naučno i definitivno potvrđen – navode iz ICMP-a.

Branko Todorović kaže da se vlast u Republici Srpskoj, umjesto da radi na pronalasku žrtava, njihovoj evidenciji i obeštećenju, bavi “političkom manipulacijom žrtvama”.

-Imamo falsifikovanje istorije kontinuirano sa svih strana. Imamo revizionizam, poricanje istine, negiranje, relativiziranje, glorifikaciju i slavljenje zločinaca, što je civilizacijski, moralno, etički, vjerski i ljudski neprihvatljivo. Negiramo sudove poput Haškog tribunala, Suda BiH ili drugih sudova koji su krajnje ozbiljnim dokazima i na činjenicama donosili presude – kaže Todorović.

Komentirajući optužbe da je formiranje komisija pokušaj revizionističkog pristupa, Kojić kaže da je riječ o obrnutim tezama, jer je “u političkom Sarajevu istina utvrđena 1996. godine, i od tada pokušava da se nametne”.

-Međunarodni eksperti i komisija bit će nezavisni u svom radu i oni moraju utvrditi činjenice koje će biti predmet istorijskog izučavanja – naglašava Kojić.

On dodaje da će se komisije baviti i time kako su mediji izvještavali od 1991. do 1995. i “stvarali sliku u međunarodnoj javnosti o isključivoj odgovornosti Srba”.

Govoreći o porukama da Komisija za Sarajevo ne treba računati ni na kakvu podršku iz tog grada, Kojić navodi da to neće dovesti u pitanje njen rad.

-Ipak ih pozivam da sarađuju i ako imaju dokumentaciju koja ide u prilog njihovoj tezi, da je učine dostupnom Komisiji. Oni bježe od istine, žele da skrivanjem dokumentacije, medijskim izvještavanjima, nakaradnim sudskim procesima, održe lažnu tezu – smatra Kojić.

Šehić ističe da se ovakvim tumačenjima pokušava na jedan drugačiji način van suda utvrđivati “novo činjenično stanje”.

“Za mene je neprihvatljivo da se dovodi u pitanje odluka Haškog tribunala. S druge strane, to pokazuje i jedan selektivan pristup odlukama i nije to svojstveno samo za BiH, već i za Hrvatsku i Srbiju, jer se uvijek pozivaju na odluke Tribunala koje idu njima u prilog. To je stanje koje je apsolutno neprihvatljivo”, kaže Šehić.

Fernando Travesí smatra da je iz ovih razloga potrebna depolitizacija tranzicijske pravde.

-Potrebna nam je sofisticirana politička analiza svakog konteksta. Trebamo da analiziramo kritički kako bismo vidjeli da li je neki pristup inkluzivan za sve žrtve, da li daje platformu da se glas žrtava čuje… Samo tada možemo govoriti o tranzicijskoj pravdi – ističe on.

Bosanskohercegovačko društvo, prema Branku Todoroviću, daleko je od ovog pristupa.

-BiH nije ni u jednom elementu prošla ono što je potrebno postkonfliktnom duštvu. Nije imala tranzicionu pravdu, suočavanje s istinom, a komoli izgradnju pomirenja – zaključuje Todorović. (Birn)

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje