Alma Mustafić je bila djevojčica kada je u Srebrenici počinjen genocid.

U emotivnoj ispovijesti za N1 je ispričala kako je preživjela izlazak u autobusu iz Srebrenice te kako su izgledale ratne godine u ovom gradu do jula 1995. godine. Nakon što je uspjela pobjeći i spasiti se došla je u Nizozemsku gdje edukuje, gaji sjećanje na genocid te je uspjela predmet o genocidu u Srebrenici ubaciti u tamošnji obrazovni program.

Alma je imala 11 godina kada je počeo rat, a 14 kada je Srebrenica pala. Prvo je ispričala kako su u Srebrenicu tokom rata pristizale izbjeglice iz Foče i Višegrada i njihovih priča o logorima, silovanjima i strahotama koje su preživjeli.

“Djevojčice mog uzrasta su bile silovane, toga me je bilo najviše strah tokom agresije da padnem u ruke neprijatelju i da rade s mene šta god hoće. Strah me je bilo od granatiranja, nas nisu kao Sarajevo svakodnevno granatirali. Znali smo da će vikendom doći mi smo ih zvali vikend četinici i mi se sakrijemo u podrum i čitav vikend provedemo u podrumu. Kada udari granata ja vam to ne mogu opisati. Samo osoba koja je to doživjela može to da osjeti. Ta strah prolazi kroz vaše cijelo biće. Vi u tom trenutku pomislite ma neka me više i pogodi da se više ne plašimo, da nismo gladni, da nismo žedni i da više umremo”, prisjetila se Alma.

Izlazak iz Srebrenice

Kada su krenuli napuštati Srebrenicu, priča Alma, postojao je strah hoće li preživjeli u tom autobusu. Također, na Almu je poseban pečat ostavilo sve ono što se desilo tokom tog transporta.

“Vi nikad niste bili sigurni šta će biti s vama, kada će autobus da stane, ko će ući u autobus, koga će da izvedu, koga će da uvedu. Jedne prilike je jedan srpski vojnik ušao u naš autobus koji je imao veliki nož na kojem smo vidjeli tragove krvi i traži da predamo sav svoj novac i nakit. Djeca i žene nisu znali kako da mu predaju ono malo što su imali. Nakon toga su dvije djevojke, ne sjećam se tačno broja, mlade djevojke koje su ubačene u naš autobus i njih su žene prihvatile u autobusu i samo čujete šapat kako se pronosi kroz autobus ‘silovane, silovane’. To su traume kroz cijeli život”, navela je Alma.

Dolazak u Nizozemsku

Uspjela je Alma izaći iz Srebrenice i doći u Nizozemsku, te je odmah tamo uvidjela da ljudi ne znaju šta se u Srebrenici, ali i u cijeloj BiH desilo.

“Kada izađate van BiH, ljudi ne znaju šta se desilo u BiH i Srebrenici. Ja sam došla ‘95. godine u Holandiju i bila sam u iluziji da čitav svijet zna šta se desilo i vi dolazite do spoznaje da niko ništa ne zna i 28 godina poslije morate da objašnjavate šta se desilo u srcu Evrope”, kazala je Alma.

Borba za istinu i pravdu

Alma je odlučila da istina o Srebrenici i počinjenom genocidu bude poznata i priznata, te je krenula da to bude i sudski utvrđena činjenica.

“Ja kada sam 2002. pokrenula protiv Holandije sa svojom porodicom i Hasanom Nuhanovićem to me je koštalo 15 godina života i tokom tih 15 godina ja sam proučavala sve vezano za Srebrenicu. Nisam mogla slutiti da će mi za 10-12 godina to znanje trebati. Kada se 2013. godine okončalo i kada smo dobili presudu i onda sam ja shvatila da činjenice koje su ustanovljene u sudnici nisu napustile tu sudnicu”, ispričala je Alma.

Genocid kao dio obrazovnog sistema

Uspjela je Alma da se genocid izučava u nizozemskom obrazovnom sistemu.

“Svake godine moje kolege i desetine kolega koji se prijave da slijede taj predmet oni postaju naši ambasadori”, navela je Alma.

Također, Alma je i nizozemskoj javnosti genocid predočila i u vidu pozorišne predstave.