Pravoslavni vjernici u Tuzli i širom Bosne i Hercegovine proslavljaju Badnji dan, Dan koji najavljuje Božić ili rođenje Isusa Hrista.

Narodni običaji vezani za Badnji dan su izuzetno stari, ali su se mnogi običaji promijenili, izgubili ili čak potpuno zaboravljeni. Običaji se mogu razlikovati u različitim regionima, ali uprkos raznolikosti, i dalje postoji mnogo zajedničkih običaja.

Paljenje badnjaka je usko vezano za vatru i ognjište, pa se za novu godinu pali mladi hrast, a mnoštvo varnica koje lete u nebo najavljivalo je mnoge žetve i prinose.

Sječenje badnjaka

Po tradiciji, već u zoru, na Badnje jutro, komšije, rođaci i članovi porodice zajedno odlaze u šumu da sakupe badnjak. Badnje drvo sijeku isključivo muškarci, najčešće domaćin i najstariji sin, u rano jutro, prije izlaska sunca. U zavisnosti od regiona birale su se različite jelke, pa se na nekim mjestima bira trešnja, negdje hrast, a negdje i bukva. A i broj badnjaka varira od mjesta do mjesta, pa se negdje siječe jedan, a negdje dva, pa čak i tri.

Prije sječe, drvo se zove dobro jutro, čestita mu se praznik i moli se da u porodicu donese zdravlje i sreću, zatim se posipa žitom, a u nekim krajevima se daje i kolač posebno napravljen za tu priliku.

Drvo je uvijek sječeno sa istočne strane, jer je trebalo da padne tačno na istok. Onaj ko siječe badnjak trudi se “da drvo ne strada“, odnosno da padne jednim udarcem ili, najviše, sa tri. Ali ako drvo ne padne ni poslije trećeg udarca, onda ga treba pocijepati rukama jer više udaraca nije dozvoljeno.

Vjeruje se da prvi iver koji se odvoji od badnjaka ima posebnu snagu, pa se uvijek vodilo računa da ne padne na zemlju, pa je onaj ko siječe badnjak bio u pratnji drugog čovjeka da uhvati prvi iver.

Kada se domaćin vrati iz šume i donese badnjak, odnosno badnjake, stavlja ih na zid kuće, a tek sa prvim mrakom badnjak se unosi u kuću i stavlja na ognjište.

Božićna pečenica 

U nekim krajevima svinjsko pečenje se kolje poslije Badnje večeri, dok se u drugim mjestima kolje na Tucindan, odnosno 5. januara. Obično je to svinja, rjeđe jagnje.

Unošenje badnjaka i slame

Za Badnji dan domaćica stavlja u sito sve vrste žitarica, suvih šljiva, oraha i jabuka i sve se to stavlja na sto za večerom. Ponegdje ispod stola, a negdje kraj ognjišta stavljaju sito, a ovim žitom se posipa badnjak, slama i paolažajn.

Uveče domaćin unosi badnjak i slamu u kuću i tom prilikom kuca na vrata, a kada ukućani pitaju: “Ko je?“, odgovara: „Dolazi badnjak kod tebe“. Poslije toga, domaćica otvara vrata i obraćajući se badnjaku kaže: „Dobro veče, Božićnjak“. Prešavši desnom nogom preko praga, domaćin unosi badnjak u kuću i pozdravlja ukućane riječima: „Srećno Badnje veče“, na šta ga ukućani pozdravljaju sa: „Bog te blagoslovio“, dok ga ukućani pozdravljaju sa: „Srećno Badnje veče“. Domaćica ga dočekuje tako što mu sipa žito iz sita.

Noseći badnjak, domaćin ide po kući kuckajući kao kvočka, a domaćica i sva djeca ga prate pijučući kao kokoške. Domaćin obilazi sve uglove kuće bacajući u svaki ćošak orah, koji se smatra žrtvom precima. Ostali orasi i lješnici se takođe ostavljaju u slami ispod stola i obično se jedu sa medom.

Poslije unošenja badnjaka, domaćin ili domaćica unose slamu i razbacuju je po cijeloj kući, posebno na mjestu gdje će biti postavljena večera. Poslije Božića, tačnije trećeg dana Božića, odnosno na Stefanovdan, ova slama se nosi u tor, štalu ili štalu i njome su se zavijale voćke da bi bolje rodile.

Paljenje badnjaka

Badnjak se zacijeli, namaže medom i stavi na ognjište, a poslije ga treba tretirati kao sa živim bićem, odnosno okititi zelenim grančicama, poljubiti, ali i politi vinom, posuti žitom, itd.

Djeca pale vatru, odnosno pale i bockaju vatru grančicama, izazivajući pregršt varnica i varnica govoreći: „Koliko varnica, toliko para, pilića, košnica…“, nabrajajući svu stoku i dr. životinje čije se blagostanje želi.

Poslije toga domaćin okadi cijelu kuću i večeru, zapali svijeću i poslužena je večera.

Božićna večera

Božićna večera je raznovrsna i obilna, ali posna, a prije svega svi članovi porodice treba da budu za trpezom. Čovjek ne smije da pojede svu hranu niti da popije sve piće, već da nešto ostane da prenoći, na mestu gdje se večeralo. Na Badnje veče, kao i na prvi i drugi dan Božića, trpeza se ne skida. Međutim, ovo pravilo se često odstupa od današnjeg.