U islamskoj tradiciji Bajram zauzima posebno mjesto, bez obzira da li je riječ o Ramazanskom ili Kurban-bajramu.  

Poštujući vjersku dimenziju, obilježavanje Bajrama je kroz historiju svijeta, pa tako i Bosne i Hercegovine, obogaćeno kulturnim događajima i običajima naroda koji su ga prihvatali i usvajali kao dio vlastitog duhovnog naslijeđa i tradicije.

Prvog dana Kurbanskog bajrama, muslimani, koji si finansijski mogu priuštiti imaju obavezu žrtvovati životinju i njeno meso raspodijeliti na tri jednaka dijela: jedna trećina mesa ostavlja se za potrebe ukućana, druga trećina se podijeli komšijama, robini i prijateljima, a treća se dijeli siromašnima.

Drugi dan Kurban-bajrama u kojem se simbolično odaje počast umrlima. Nakon što se obave jutarnje molitve i popiju porodične kahve otpočinje posjeta mezarlucima precima bliže i dalje porodice.

Običaj je da porodice zajedno odlaze na mezarlja svojih predaka kako bi očistile i ukrasile mezarluke, te se pomolile za duše svojih preminulih. Ovom gestom se odaje poštovanje prema preminulima i njihovom naslijeđu, te jača veze između živih i mrtvih.

Muslimani u Bosni i Hercegovini, uoči i za vrijeme Bajrama, obilaze mezarluke. Na mezarlucima uče dove i one su poklon umrlima od živih. Na taj način Bajram prelazi granicu života i smrti i postaje univerzalni praznik čiji se bereket ne prosipa samo na žive muslimane, već obuhvata i naše dobre prethodnike.

U nekim mjestima postoji i ‘redoslijed’ obilaska mezarja: prvo se zijareti mezar najstarijih predaka porodice.

Nakon što se obavi posjeta mezarlucima, obično se ostatak dana provede u obilascima rodbine i prijatelja sa kojima se nastavlja slavljenje života uz bajramske sofre i bajram-banke.