U JU “Kantonalni centar za socijalni rad” Sarajevo zabilježen je porast broja djece izuzete iz biološke porodice zbog materijalnih razloga.

Radi se o djeci (uglavnom iz romskih obitelji) koja žive u ekstremno teškim materijalnim i stambenim uvjetima, bez sredstava za život i mogućnosti da im roditelji to osiguraju svojim radom i bez riješenog stambenog pitanja (žive u napuštenim devastiranim stambenim objektima bez vode, struje, krova i stolarije…)  te s evidentnim elementima odgojne zapuštenosti i zanemarenosti, javlja Fena.

Stručna saradnica za poslove informiranja i komunikaciju u Centru Mirsada Poturković rekla je za Fenu da su to najčešće obitelji koje zbog nedostatka novca nemaju mogućnosti da izdržavaju djecu, a ne ispunjavanju  uvjete da ostvare propisana prava po osnovu Zakona o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom Federacije BiH i Zakona o socijalnoj zaštiti, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice s djecom Kantona Sarajevo.

– Radi se o roditeljima koji najčešće nemaju ni osnovu školu, nikada nisu zasnivali radni odnos i nemaju dovoljno kapaciteta kojima bi bez kontinuirane i cjelovite podrške zajednice, mogli u skorijoj budućnosti  promijeniti svoje ponašanje, te svojim radom osigurati minimum pretpostavki za egzistenciju, kako svoju tako i svoje obitelji – rekla je ona.

Zbog toga se, naglašava, mora više raditi na osiguranju zakonskih pretpostavki da tim obiteljima bude  pružena, osim socijalne, psihološke, pedagoške, i materijalna podrška da to ne bi bio jedini razlog za izuzimanje djece iz bioloških porodica.

Poturković je istakla da Centar za  socijalni rad  KS-a  ozbiljno radi na osnaživanju i pružanju podrške  obiteljima radi sprečavanja izdvajanja djece iz bioloških porodica, ali da ima i slučajeva kad su prinuđeni donositi i drugačije mjere.

“Nažalost, bez obzira na poduzete mjere ne može se u svim situacijama postići očekivani rezultat. U  nekim situacijama Centar za socijalni rad ne može ostati pri stavu da je podrška obitelji jedini i najbolji način zaštite interesa djeteta te se nerijetko nađe i u situaciji da mora donijeti odluku o hitnom izuzimanju djeteta iz obitelji ili pokrenuti postupak  u sudu za oduzimanje prava roditelja da žive s djecom ili za oduzimanje roditeljskog staranja”, rekla je ona i naglasila da, nasreću, to nisu tako česte situacije.

Navela je i napredak koji Centar postiže u oblasti usvojenja kao najboljeg oblika zaštite djece bez roditeljskog staranja, pri čemu akcent stavlja na postupke koje pokreće (postupak u sudu za oduzimanje roditeljskog staranja) ili vodi Centar radi sprečavanja neodgovornih roditelja da svojim postupcima manipuliraju  djecom izuzetom iz biološke porodice i zbrinutom institucionalno ili vaninstitucionalno.

” Naime, dosadašnja praksa jednog broja roditelja je da apsolutno izbjegavaju roditeljska prava i dužnosti, a samo povremenim kontaktom s djecom smještenom u instituciju (jednom u toku godine ili jednom u nekoliko godina i odbijanjem da daju saglasnost na usvojenje malodobne djeteta) dovode u poziciju svoju djecu da djetinjstvo provode u institucijama, bez mogućnosti da odrastaju u zdravom obiteljskom okruženju koje garantira usvojenje”, rekla je Poturković.

Ukazuje i na  značajne  pomake  sarajevskog  Centra  za  socijalni  rad  u  oblasti deinstitucionalizacije, odnosno izmještanja djece bez roditeljskog staranja u hraniteljske obitelji.

S  tim  u  vezi  spominje  razne  kampanje koje Centar realizira radi kontinuirane edukacije i podrške hraniteljskim obiteljima, ali i istovremeno konstatira da, nažalost, u KS-u nema dovoljno interesa obitelji za hraniteljstvo.

Poturković se nada da će obitelji u Kantonu Sarajevo pokazati veći interes za hraniteljstvo te se, radi upoznavanja o tom modelu zbrinjavanja djece, u većoj mjeri uključivati i u programe edukacije, pripreme i osnaživanja obitelji za prijem djece na smještaj u drugu obitelj.

Istraživanje  što  ga  je  uradio  Worl  Visions,  zajedno  s  Mrežom  “Snažniji glas za djecu BiH”, pokazalo je da BiH ima dobre politike i zakonodavstvo u domenu zaštite djece, ali da  nema potrebnih servisa za podršku obiteljima te da su kapaciteti postojećih ustanova nedovoljni, u domeni odgovornosti manjkavi i zahtijevaju dodatni rad.

Poturković se nada da će zakonodavni organi to prepoznati i pravovremeno stvarati normativne pretpostavke da bi centri za socijalni rad mogli raditi na eliminaciji prepreka za adekvatnu zaštitu djece i njihovih prava.

Vjeruje da će rezultati istraživanja koje je uradio World Vision utjecati/doprinijeti da nadležni organi ozbiljnije pristupe ujednačavanju prava na zaštitu djece i eliminaciju svakog oblika diskriminacije (po  teritorijalnom nivou ili po osnovu finansijske moći kantona) nad djecom na prostoru cijele BiH. (Tuzlanski.ba)