Posljednji ispraćaj i dženaza Abdulahu Sidranu, biće u haremu Begove džamije u Sarajevu danas nakon ikindije namaza u 15.40 sati, nakon čega će velikan bh. književnosti biti sahranjen u haremu džamije Ferhadija.

Abdulah Sidran rođen je 2. oktobra 1944. godine u Sarajevu. U književnosti se javio šezdesetih godina, pjesmama i prozom, u generaciji mladih književnika koju često nazivaju “šezdesetosmaškom”. Široj javnosti poznat je kao scenarista filmova “Sjećaš li se Dolly Bell?”, “Otac na službenom putu”, reditelja Emira Kusturice i filma “Kuduz” Ademira Kenovića.

Bio je redovni član Akademije nauka i umjetnosti BiH i majstorski kandidat u šahu. O liku i djelu Abdulaha Sidrana govorili pjesnici, književnici, režiseri, a komemoraciji su prisustvovali članovi porodice, prijatelji, kolege, saradnici i mnogobrojni poštovaoci njegovog rada.

Pjesnik Mile Stojić pročitao je u punoj velikoj dvorani Narodnog pozorišta u Sarajevu Sidranov “Zapis o čudu” i obratio se pristutnima.

“Sjaj zvijezde Abdulaha Sidran ne može nestati, on ostaje u njegovim djelima. Iako je bio uspješan u svima poljima, iz njega je progovarao njegov pjesnički dar. Sidran je bio pjesnik Sarajeva kojeg je nazvao planetom. Kroz svakodnevno pulsiranje života grada, otkrivao je njegove univerzalne ljepote.

Sidran je Sarajevu podigao literarni spomenik. Doživio je da bude omiljen u svom gradu za života, što rijetkima uspjeva. Njegove anegdote već su dio urbane legende grada pod Trebevićem. Zamišljam te kako sjediš za nebeskim nastalom sa svojim prijateljima i razgovaraš o našim sudbinama. Tvoj duh je ostao s nama i lebdi nad Miljackom.”

Senadin Musabegović pjesnik iz PEN centra kazao je kako nas napušta jedna generacija i ostajemo sami:

“Sidran je osjećao patnju zakovanu u kost i meso sopstvenog tijela kada je prepoznavao dijelove Sarajeva i utkao u Sarajevu. Njegova zbirka “Kost i meso” ostat će mi urezana u sjećanje. Ja sada vidim samo stvarnost: granice moga tijela su i granice moga duha! Je li to kazna za dvostruki moj ateizam?

Neka i jeste, ali ja za sobom ostavljam kost, ja ključnu za sobom ostavljam kost, i po njoj biće rekonstruisano biće ove nesreće!’. Nije li ova pjesma demaskirala sve ono što će se desiti nakon 15-20 godina kada budu političke nekrofilije kopale kosti i tražile identifikaciju narcisoidnu s vlastitim nacionalnim izvorom i vlastitih kostiju, Sidran je rekao je istinu o tom morbidnom projektu koji se događao tokom 90-ih. Ali on je i pjesnik života. Imao je univerzalnu poruku”, rekao je Musabegović.

U ime Vijeća kongresa bošnjačkih intelektualaca Emir Zlatar rekao je da je akademska zajednica i cijela BiH ostala bez još jednog velikana, akademika, mislioca, pjesnika, književnika kojeg je narod volio, slušao i poštivao.

“Abdulahovi savjeti, promišljanja, vizije utkani su u zajedničku borbu za našu domovinu, državu punih ljudskih prava i sloboda za sve njene narode. Institucije BiH nisu položile ispit prema jednom od najvažnijih pjesnika, scenarista, dramaturga, mislilaca našeg vremena.

Abdulah Sidran je položio ispit prema svojoj voljenoj Bosni i prema svom bošnjačkom narodu kojem je s ponosom pripadao. Položio je ispit i prema svojoj porodici za koju se borio do posljednjeg daha. Sidran će ostati fenomen koji je ponikao iz svog naroda nikada ga ne napuštajući i ne odvajajući se od njega, a njegov bosanski narod uzvraćao mu je poštovanjem, pažnjom i podrškom”, rekao je Zlatar.

Publicist i novinar Ruždija Adžović, autor nedavno objavljene knjige “Sidran: živjeti, svjedočiti epohu”, rekao je da je Sidran svima obogatio život svojom poezijom, prozom, filmskim scenarijima i iznad svega svojom mudrošću.

“Abdulah Sidran je živio sa svojim narodom, volio susrete s običnim čovjekom, osluškivao bolje od drugih puls svog grada, sugrađana i to vješto pretakao u remek djelo. Niko bolje od Sidrana, kako je to sam kazao u mojoj knjizi o njemu, nije budio zaboravljene mirise Sarajeva”, rekao je Adžović.