Prigodnim vjerskim programom i obraćanjima danas je u Janji obilježena 30. godišnjica rušenja Atik i Džedid džamije te deseta godišnjica podizanja spomen-obilježja šehidima i civilnim žrtvama tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu.

Nakon intoniranje himne Bosne i Hercegovine, prisutni su mogli čuti i ilahiju “Šehidi” u izvođenju hora Bilal iz Janje.

Prisutnima se potom obratio Vahidin Mulamustafić, predsjednik Organizacije demobilisanih boraca Armije RBiH za Janju i Bijeljinu.

– Godišnjice nisu prilika samo za podsjećanja na prošlo, nego i za upozorenja na buduće ili moguće. Kako smo narod osuđen na višak historije, neke nam se godišnjice često i poklapaju i povod su za posebna podsjećanja i upozorenja. Logor i srušena džamija su, uz ubijanja, progone i silovanja, sastavni elementi genocida koji je počinjen nad Bošnjacima. Genocid nije puko ubijanje grupa, on podrazumijeva i udar na njihovu čast i njihove svetinje. U logorima nas nisu u prvom redu ubijali – htjeli su nas, prije svega, poniziti, mučiti, sramotiti jedne pred drugima. I nauka i život nas uče da je to opasna zločinačka metoda razbijanja veza međa ljudima – rekao je Mulamustafić.

Mučenje pred posmatračima je, kako je kazao, čin koji ostavlja ožiljke na duši za cijeli život. Ni rušenje džamija nije bilo zamišljeno kao način pukog razvaljivanja građevina. Rušenja i paljenja džamija su prije svega bile poruke: vaše svetinje ne poštujemo – ne poštujemo ni vas, ne priznajemo vaš identitet, niste ljudi dostojni pristojnog života.

– Ali onako kako smo se uspjeli odbraniti i preživjeti fizički, tako nastavljamo trajati i trajat ćemo onoliko koliko je Bog odredio i u ravni naših simbola. Vratili smo se tamo gdje su nas htjeli trajno poniziti, napravili smo ponovo, na istim mjestima, naše džamije – rekao je Vahidin Mulamustafić.

Kaže, o staje pitanje šta su sa sobom donijeli povratkom i šta unose u džamije. Strah ga je “da sve češće unosimo ne samo vjeru, ljepotu i snagu, nego i spletke i razdor.

– Nijedan narod se ne dijeli sam od sebe – takve pojave su uvijek rezultat ozbiljnog rada njegovih dušmana. Rizikovali smo živote vraćajući se na mjesta progona, paljenja, silovanja i mučenja. A danas, iz raznoraznih razloga, ljudi ponovo odlaze, bez prisile, a neki nam čak te odlaske predstavljaju kao moralne izbore. Život, uči nas i Sveta knjiga, i historija, i naša svakodnevnica, nije neko lagodno trajanje bez izazova. Čovjek koji bježi od izazova bježi od sebe. Mi ne smijemo bježati od sebe, od svojih izazova, naših bijelih nišana, naših obnovljenih džamija, naših mjesta teških uspomena – rekao je on.

Za rušenje džamija u Janji, etničko čišćenje, ubistva i pljačke niko još uvijek nije osuđen.

Organizator je uručio zahvalnice zaslužnim organizacijama i pojedincima, a djeca Janje su sa čaršijskog mosta u rijeku Janju bacila cvijeće u spomen na sve nevine žrtve iz Janje. (Fena)