Korisnici Narodne kuhinje “Imaret” lako bi mogli ostati bez svojih obroka ukoliko kuhinja ne izmiri obaveze prema svojim dobavljačima.
Prema pisanju Avaza među onima koji najavljuju da će obustaviti isporuku svojih proizvoda nalazi i nekoliko lokalnih pekara, koje “Imaretu” svakodnevno isporučuju hljeb.
Neugodna situacija – “Našli smo se u dosta neugodnoj situaciji. Dobili smo dopise nekoliko pekara koje su nam redovno isporučivale hljeb, da će obustaviti isporuku, jer im u ovoj godini nismo platili nijedan račun za isporučenu robu. Riječ je o manjim pekarama, koje, jednostavno, zbog duga koji imamo prema njima, ne mogu više da rade. Ljudi su do sada imali strpljenja, ali sve ima svoje granice” – kazao je predsjednik RO “Merhamet” Tuzla Adil ef. Pezerović.
Kako navodi, na evidenciji Narodne kuhinje u Tuzli trenutno se nalazi 3.600 korisnika. Samo nakon prošlogodišnjih poplava i klizišta, broj korisnika povećan je za skoro 300, a svakodnevno pristižu zahtjevi novih ljudi, koji su u stanju socijalne bijede i neimaštine.
“Moram priznati da Grad Tuzla izvršava svoje obaveze prema Narodnoj kuhinji. Nažalost, Tuzlanski kanton, odnosno nadležno ministarstvo, nije nam ove godine uplatilo nijednu marku, mada su sredstva za to u kantonalnom budžetu za ovu godinu bila planirana na nivou prethodne godine. Mi zaista saburimo, jer razumijemo stanje u kom se nalazi naš kanton, ali ne možemo dalje. Od nas dobavljači traže da im platimo račune, a mi nemamo odakle” – ističe ef. Pezerović.
Znaju za dugove Trenutno, mnogi korisnici, znajući za dugove koje Narodna kuhinja “Imaret” ima prema dobavljačima, strahuju da ne dođe do otkazivanja korištenja obroka u ovoj kuhinji.
Neka vlast reducira broj – “Mi ćemo durati dokle mognemo, a ako budemo morali reducirati spisak korisnika, tražit ćemo neka ga vlast reducira, a ne mi. Svako mora znati da ovi ljudi nisu iz obijesti u “Imaretu” nego iz potrebe. Ono što u ovom trenutku ohrabruje jeste činjenica da smo prikupili skoro 50 tona kurbanskog mesa. No, da bi se hranio ovoliki broj ljudi, moramo imati i hljeb, i ulje, i šećer, moramo trošiti struju, vodu”…– navodi ef. Pezerović. (A.Hadžić)
