Na pitanje kako danas provodi ramazan, Čavčić kaže kako je uglavnom kod kuće, ima dosta vremena pa se trudi da se što više posveti ibadetu

Iako je zakoračio u desetu deceniju života, Edhem Čavčić iz Sarajeva, a porijeklom iz Žepe, bez ikakvih poteškoća posti svaki dan mjesec ramazana. Post, koji je treći od pet stubova islama, počeo je praktikovati još kao dječak, a cijeli mjesec ramazan posti još od davne 1955. godine, piše Anadolija.

Dvanaesti je dan mubarek mjeseca ramazana. Prepuna džamija u sarajevskom naselju Šip na džuma-namazu, sedmičnoj molitvni muslimana petkom. U desnom dijelu prelijepe džamije namaz je upravo obavio i Edhem. Devedest i jedna mu je godina, mršav, blag i povučen gospodin, sa francuzicom na glavi. Porijeklom je Žepljak, iz istočne Bosne je tokom agresije 1992-1995 izbjegao u Sarajevo, gdje danas živi sa kćerkom. Supruga mu je umrla prije dvije godine.

Omiljen je među džematlijama Šipa. Da se to primijetiti tokom rukovanja po završetku molitve. Selami se sa prijateljima i komšijama te lokalnim imamom Sabahudinom ef. Botonjićem. Ostao je nakon namaza još kratko u džamiji kako bi u miru mogao učiti Kur‘an, svetu knjigu muslimana čija je objava počela upravo u mjesecu ramazana.

Ramazan je za muslimane posebno vrijedno i blagoslovljeno vrijeme. Vjeruju da su tada dobra djela još vrednija, i da se tada mogu uzdići na najviše stepene ljudske dobrote i plemenitosti. Stoga se trude se da tokom ramazana što više vremena provode u ibadetu (molitvi), baš kao što radi i naš sagovornik.

Na pitanje kako s ramazanom i kako ga služi zdravlje, Čavčić kaže: “Elhamdulillah”, započevši tako na simboličan način razgovor riječima kojima počinje i sveta knjiga muslimana. “Elhamdulilah” (zahvala Bogu) inače je fraza kojom počinje prvi ajet, prve sure u Kur‘anu, poznatije kao Fatiha.

Nikad tabletu nije popio

– Zdravlje ne može bolje biti nego što jeste. Imao sam jednu operaciju. Zadovoljan sam zdravljem, nikad me ne boli ništa, nisam još nikad nijedne tablete popio, kaže Čavčić.

Ramazanski post, između ostalog, podrazumijeva potpuno sustezanje od jela i pića od zore do zalaska sunca. Na pomalo “provokativno” pitanje, da li je tačno da je starijim osobama teško ispostiti ramazan, Edhem odgovara: “Boga mi nije. Meni nije nimalo, hvala Bogu. Ne može biti bolje. Meni jedino bude malo kad iftarim, kad malo pojedem, onda budem malo lijen. A dok postim, ništa.”

Ono što je svakako vrlo važno jeste snažna volja, dodaje.

Priča kako je još kao dječak počeo postiti mjesec ramazan, najprije po nekoliko dana, kasnije cijeli ramazan. Ono što, kako kaže, sa sigurnošću može reći jeste da ramazane posti od 1955. godine.

– Postim (cijeli ramazan) od 1955. godine. Od tada sam samo jedan dan mrsio. Radili smo oko sijena i tad nisam mogao da izdržim. Od 1955. postim, to sigurno pamtim, tada sam se i oženio. Redovno klanjam (obavlja dnevne molitve), svaki vakat. Klanjao sam i kad sam kosio, i kad sam kopao u njivi, uvijek, tako me babo naučio, govori Čavčić.

Išao u Mekteb u doba kraljevine Jugoslavije 

Kaže kako je još u vremenu Kraljevine Jugoslavije išao u mekteb i naučio čitati Kur‘an (napisan arapskim pismom), kako je imao dobrog efendiju rahmetli Muhameda Konakovića. Osim iz mekteba, Čavčić dodaje kako je o vrijednostima vjere dosta ponio i iz kuće, mnogo toga naučio i od oca.

– Babo je bio takav čovjek. Sjećam se kad pođemo u džamiju, naročito za Bajram. Čulo bi se na 100-200 metara koliko on naglas ilače (op. a. izgovaranje “la ilahe illallah”‘, nema Boga osim Allaha) i uči tekbire. Ja mu kažem, babo idemo kroz šumu, a on meni odgovori: Svaki ovaj list će meni svjedočiti na onom svijetu da sam donosio tekbire. Tokom kosidbe, ne bi nam nikad dao da mahnemo kosom, dok on prvo ne bi pročio “rabijesir” (dova), pa bi onda rekao: O Božija životinjo, sklonite se s puta, ja hoću da skidam svoju nafaku, da vas ne bih oštetio. Onda bi nam dao znak da možemo kositi, priča Čavčić, pojašnjavajući na koji način su ljudi nekada živjeli vjeru.