Samostan svetog Petra i Pavla na Gorici pored Livna krije jednu od najvrednijih zbirki sakralnih predmeta, bibiotečkog fonda, ali i umjetničkih djela u Bosni i Hercegovini.

Dozvolu za izgradnju istoimene crkve fra Lovri Karauli, u vrijeme kada se u Osmanskom carstvu jedno vrijeme nisu davala odobrenja, za gradnju ove i još devet crkava ferman je izdao sam sultan Abdul Medžid 1853. godine, koji je vladao od 1839. do 1861. godine. Gradnja crkve počela je godinu kasnije, 1854.

Tlocrt – ferman za gradnju iz 1853. godine sa slikom sultana i njegove žene i sada se nalazi u hodniku Franjevačkog samostana svetog Petra i Pavla, koji djeluje u okviru provincije Bosne Srebrene. Postoji i ploča koja se čuva u samostanu na kojoj piše kako je u ime sultana polaganju kamena temeljca za izgradnju crkve u Livnu priosustvovao njegov izaslanik Rašid-beg.

O tome Miroslav Ištuk, gvardijan Franjevačkog samostana svetog Petra i Pavla na Gorici u Livnu, kaže da ovo “nije jedan od najstarijih samostana jer imamo starije samostane u Fojnici, Kraljevoj Sutjesci i Kreševu, ali crkva je jedna od najstarijih u Bosni i Hercegovini”.

“Crkva je dobila dozvolu za gradnju iz Istanbula. Fra Lovro Karaula, koji je gradio ovu crkvu, kupio ovo zemljište za crkvu i samostan, bio je poslanik, znao je turski i direktno je išao u Istanbul i donio je dozvolu za tu i još devet crkava u Bosni i Hercegovini. Jedno vrijeme u Osmanskom carstvu nije bila dozvoljena gradnja crkava, ali on je, eto, bio diplomata i imao je dobre i veze i on je izvojevao deset dozvola. S tim da je on za to znao i pripremao aktivnosti, prva se počela graditi ova crkva“, navodi fra Miroslav Ištuk.

– Prva knjiga na bosančici i Biblija na tri jezika –

Od mnoštva predmeta koji se čuvaju u sakralnom dijelu samostanske zbirke u prizemlju objekta tu je oltarni križ iz 1840. godine rađen u Fojnici, kalež iz 1883. godine, kao i gotičko-renesansno poznatije kao livanjsko zvono od bronze iz 1479. godine koje spada u jedno od starijih zvona u Bosni i Hercegovini.

U tom dijelu samostana je i prijenosni oltar biskupa Miletića iz 1804. godine koji spada u jedan od najljepših takve vrste u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj. Inače, biskup Augustin Miletić živio je od 1763. do 1831. godine

Ono što mnoge posjetioce ostavlja bez daha je “Nauk krstjanima“, prva knjiga pisana na narodnom jeziku – bosančicom, iz 1611. godine koju je fra Matija Divković tiskao u Veneciji. Samostanska zbirka sadrži i Bibliju pisanu na tri jezika: hebrejskom, latinskom i grčkom, iz 1572. godine, kao i “Hvalov zbornik“, pretisak rukopisa iz 1404. godine.

“U sakralnoj zbirci imamo predmete koji su tako da kažem uvezeni iz drugih zemalja, kao što je liturgijsko posuđe – kaleži, ciboriji, relikvijari iz Venecije. Onda je biskup Miletić potaknuo da se u BiH krene sa proizvodnjom liturgijskog posuđa. Njegov otac je bio zlatar, i u Fojnici, Kreševu i Kraljevoj Sutjesci kreće se sa domaćom proizvodnjom liturgijskog posuđa tako da u našem postavu saklarnom imamo predmete koji su domaći radovi i koji su venecijanski radovi“, navodi u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Josip Gelo, ravnatelj Franjevačkog Muzeja i galerije Gorica Livno.

Iznimno vrijedna samostanska zbirka je i ona bibliotečka. U staroj knjižnici se nalazi 2.421 knjiga, koje datiraju u periodu od 1467. godine do kraja 19 stoljeća.

– Sjećanje na prvog hirurga u BiH –

Među njima je i “Anatomski atlas” fra Mije Sučića, prvog ljekara – hirurga u Bosni i Hercegovini iz 1838. godine. Osim atlasa, u sklopu samosta čuvaju se i prvi hirurški instrumenti koje je koristio fra Mijo Sučić.

“Knjižnica je samostanska. Mi vodimo brigu o knjižnici i služimo se njome, a podijeljena je u staru i suvremenu. Stara nije posudbenog karaktera i ima oko 2.400 naslova. Suvremena je sa 32.000 naslova i ona je otvorena za građane: djeca i svi koga zanima knjiga, posebno ko želi istraživati i pisati radove bilo koje vrste, može se poslužiti i uredno vratiti. Imamo čitaonicu koja je za knjige koje se ne mogu iznositi – periodika i stara knjižnica. Tu se može čitati ta literatura“, navodi Gelo.

U suvremenom dijelu samostanske knjižnice nalazi se tačno 32.096 knjiga.

“Sve što je bilo umjetničko vrijedno i kulturno ono je dato javnosti i Franjevačkom muzeju Gorica Livno. Oni su institucija za sebe, a mi smo samostan za sebe . Mi smo dali zgradu i sve svoje bogatstvo umjetničko i kulturno što imamo i ono je sada javnosti dostupno i ovdje dolaze ljudi i pišu doktorske radnje, imaju tu jednu prostoriju gdje mogu sjediti, raditi, izučavati dokumente koji se ne mogu nositi. Ostali dio knjižnice služi đacima, studentima, profesorima za njihove potrebe. A, svi su dobrodošli i imaju šta doći vidjeti i doživjeti“, poručuje u razgovoru za AA fra Miroslav Ištuk, gvardijan Franjevačkog samostana svetog Petra i Pavla na Gorici u Livnu.

Interesantno je da samostanska zbirka sadrži i veliki broj dokumenata koji su iz Osmanskog perioda.

– Hiljade raznih vrsta akata iz osmanskog perioda –

“Ima 300 i nešto dokumenata koji se čuvaju u arhivu. Mi planiramo raditi digitaliziranje tih dokumenata i dalju obradu onoga što bude interesantno za istraživanje. Biće tu digitalizacija samostanskih kronika, turskih riječnika i još što struka odluči i kolege to bi bilo vrijedno u ovom prvom koraku napraviti, a poslije toga bi išlo sa prevođenjem tih dokumenata“, navodi ravnatelj Franjevačkog Muzeja i galerije Gorica Livno.

Gvardijan fra Miroslav Ištuk, pak, navodi kako ukupno raznih vrsta akata iz osmanskog perioda ima, kako kažu oni što rade u muzeju, na hiljade.

“Nisu, nažalost, još istraženi. Sada će se mikrofilmirati. Planira se dolazak dva stručnjaka islamistike koji bi dokumente sa turskoga jezika prevodili i dali na uvid javnosti, kao što je i sve ovo drugo dato na uvid“, navodi fra Ištuk.

– Galerija sa 120 slika Gabrijela Jurkića –

Na prvom spratu Samostana svetog Petra i Pavla na Gorici u Livnu nalazi se i Galerija Gabrijela Jurkića sa stalnom postavkom. Riječ je o 120 djela slikanih u ulju na platnu i 6.000 crteža i skica.

Među veoma zanimljivim slikama je ona pod nazivom “Sarajevski park” iz 1944. godine, kao i autoportret Gabrijela Jurkića, ulje na platnu iz 1947. godine. Na zidovima galerije je i slika pod nazivom “Proplanci Bosne” (nedovršena slika). Nju je slikar počeo slikati pred sam kraj života, a slikao ju je gotovo slijep. Nije htio izvršiti operaciju očiju, pa nastaviti slikati, jer je rekao da nakon toga više neće to biti iste boje koje vidi i osjeti.

Interesantno je da je slikar Gabrijel Jurkić u samostanu proveo sa ženom dvije i po decenije života, te da je stoga i ostavio sva svoja umjetnička djela Samostanu svetog Petra i Pavla na Gorici u Livnu.

Gabrijel Jurkić (1886. – 1974.) je bosanskohercegovački likovni umjetnik i jedan od najznačajnijih impresionista u Bosni i Hercegovini.