Problem nedostatka radne snage u BiH, postao je gorući. Radnika je sve manje jer brojni građani odlaze na zapad. Ako se trend nastavi, radnika neće biti – ni za lijeka.

Sve nas je manje, a natpisa “tražim radnika”, koji na vratima pojedinih objekata stoje ponekad i mjesecima, sve je više.

Sve svjesniji činjenice da Bosanci i Hercegovci odoše na zapad, poslodavci oči upiru u one kojima smo mi zapad. A na ovom zapadu – ništa novo. Sve što je moguće otežati i zakomplikovati biće i otežano i zakomplikovano, pa tako i uvoz prijeko potrebne radne snage.

“Kod nas se prave oko toga jako veliki problemi i opstrukcije, da mi kao poslodavci ne možemo riješiti svoja goruća pitanja. Podaci govore da je oko 3 i po hiljade stranih radnika u BiH, ali mnogi od njih su ilegalno tu, rade na crno, i taj trend će rasti a to nikome nije u interesu… zbog spore administracije, opstrukcije sa državnog nivoa ali i entitetskih i kantonalnih. U RS je mnogo brže, oko 30 dana treba da se dobije radna dozvola dok mi u FBiH čekamo i po 6 mjeseci… u našoj kompaniji mi bi sutra mogli uposliti 50 uposlenika”, kaže Suhad Ećo, predsjednik Udruženja poslodavaca KS i član UO Udruženja poslodavaca FBIH.

U BiH bi, kaže Ećo za N1, rado radili ljudi iz Nepala, Filipina, Bangladeša…

“Vrlo je atraktivna i Turska… uposlenici iz Turske su se pokazali tri puta produktivniji nego uposlenici iz BiH. Potrebni su nam operateri, tapetari, korijači, šivači…”, kaže Ećo.

Kao poslodavci se suočavamo u zadnje dvije,tri godine sa ogromnim nedostatkom radne snage, navodi Ećo. Najviše su pogođeni građevinski sektor, turizam, proizvođačke djelatnositi…

“U svim sferama nedostaje radnika od IT-ija do običnog konobara.”

Problem nedostatka konobara, najizraženiji je u ljetnoj turističkoj sezoni.

“Sve je teže i teže. Radnici odlaze, i to nije od juče. Prvo kritikujem sebe pa ostale poslodavce. Kolege, što ne učinimo nešto da zadržimo radnike? Jedan stimulans, u vidu povećanja plate i svega ostalog da ti radnici ostanu…”, dodaje predsjednik Udruženja hotelijera i restoratera BiH Amir Hadžić.

Sa potrebom da domaći radnici ostanu ali i da nam dođu strani, očigledno se moraju u koštac uhvatiti krovni organi u državi, odbacujući filozofiju funkcionisanja koja bi se mogla nazvati “drži vodu dok majstori odu”. U suprotnom – svi će otići.