Nekada Rade, a danas Elena, najstarija je transrodna osoba u BiH i živi u Sarajevu. Nakon 30 godina porodičnog života sa suprugom i djetetom, odlučila se na promjenu spola. Sada čeka operaciju u Beogradu.

“Tranzicija” za nju, kao i za ostale transrodne osobe nije bila ni laka, ni jeftina. Najgore je, kako kaže, što je nakon odluke da promjeni pol izgubila brojne prijatelje.

– To mi je od rođenja. Cijeli život sam “naginjala” na žensku osobu, međutim kad sam spoznala da postoji mogućnost da budem ono što sam istinski u duši, preuzela sam akciju koja se zove “tranzicija” – rekla je Elena za Radio Slobodna Evropa, pa nastavila:

– Najteži period mog života bio je osnovna škola. Djevojčice u to vrijeme su nosile plastične sandalice sa kajišima, kratke crne i plave suknje, bluze i duge kose. Pitala sam se zašto ja nisam kao jedna od njih. Vrhunac moje tuge je bio kad su one sazrijevale u djevojke. Tada sam bila prisiljena da kradem sa štrikova ženske stvari da bi bar nešto imala i da bi se u nečemu osjećala zadovoljno.

Elena sada ima 60. godina. U “tranziciji” je posljednje četiri godine, a njen život razlikuje se od većine iskustava transrodnih osoba. Nekada Rade, u 20. godini se oženio i dobio dijete. Živio je porodičnim životom više od 30 godina, a onda je odlučio da uđe u proces “tranzicije”. Taj proces uskoro je gotov jer čeka operaciju u Beogradu.

– Operacija traje oko četiri sata. Ne bojim se operacije jer sam cijeli život sanjala da jednog dana budem žena – rekla je.

Proces “tranzicije” radi se u drugoj državi, pa je zbog toga morala da uzme državljanstvo Srbije kako bi mogla jeftinije i lakše da dođe do hormonskih tableta i same operacije. Pored svega, ona se kao i većina građana u BiH, bori da sastavi kraj sa krajem.

– Najtužnije je što sam poslije četiri godine uspjela da kupim nešto malo šminke. Jednostavno, sa mojom minimalnom penzijom u Federaciji BiH, supruzi i djeci moram dati što im je potrebno. O odjeći ili nečem većem i ne razmišljam – rekla je Elena.

– U Sarajevu sam radila i zaradila svoju penziju. Bila sam član jedne vjerske zajednice. Za dvije godine sam izgubila oko 200 prijatelja koji su okrenuli glavu od mene. Neki su se rugali, a neki prijetili i da će me ubiti. Kada proživite cijeli niz neugodnosti, odbacivanje, preziranje, smijeh… želim samo da me moja supruga prihvati ovakvu kakva jesam – dodala je.

U BiH se još uvijek ne rade operacije promjene spola, a njena operacija će u Beogradu koštati oko 800 eura. To nisu jedini troškovi. Elena je za hormonske i ostale terapije do sada već platila nekoliko hiljada eura.

– Promjena spola ne znači promjenu karaktera. Ona će učiniti samo ono što je istinski trebalo da bude u meni, a igrom hormona načinilo od mene on što jesam. (Tuzlanski.ba/Video: Radio Slobodna Evropa)