Za uspjeh i ostvarenje prosječne ocjene 8,73, nagrađena je bronzanom plaketom Univerziteta.

Mukadesa Nišić, završila je srednju Rudarsko–tehničku školu u Banovićima nakon čega je upisala studij na Rudarsko-geološko građevinskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, odsjek Sigurnost i pomoć koji je i uspješno završila 2014.godine.

Za uspjeh i ostvarenje prosječne ocjene 8,73, nagrađena je bronzanom plaketom Univerziteta. Trenutno je zaposlena u Domu zdravlja Živinice kao referent sigurnosti i pomoći na odjeljenju za organizaciju poboljšanja kvaliteta zdravstvenih usluga i medicinsku statistiku.

Nakon školovanja zasnovala je porodicu koju smatra i osnovnom tačka građenja individue, najvećim osloncem, motivacijom i podrškom…

U razgovoru za Glas TK otkrila je šta je to zbog čega se i mnogi drugi trebaju odlučiti na ostanak u svojoj državi, aktivno se uključiti u rješavanje problema koji su zapravo i najveći razlozi odlaska, aktivnom sudjelovanju u stvaranju bolje budućnosti sebi, ali i budućim generacijama.

Kao mlada osoba, kako vidite mlade i njihov položaj u društvu?

– S obzirom da dolazim iz populacije mladih, mislim da ih gotovo u potpunosti i razumijem, pogotovo što mi mladi imamo poprilično nezapažen, a veoma kompleksan pristup, u donošenju odluka o nama samima. Skoro pa bi se moglo kazati da naš nedovoljan politički aktivitet ostavlja prostora drugima da zauzmu naše mjesto u sferi društvenog, ekonomskog, pa samim tim i političkog utjecaja na sve ono što se dešava nama i oko nas. Nisam u potpunosti zadovoljna našim statusom u društvu, ali nisam zadovoljna ni sa time što su mladi letargični i prepušteni drugima da donose za njih veoma važne odluke. PozvatI ću mlade (društvene mreže, ličnim angažmanom i primjerom na poslu koji obavljam) da se udružujemo u različite asocijacije, da postajemo ozbiljna snaga koja će moći ostvariti utjecaj na političke i druge procese u društvu koji se odnose na mlade.

Koji su to najveći problemi mladih?

– Ako želimo da istaknemo koji su to najveći problemi mladih, onda zaista moramo biti potpuno iskreni u razumijevanju političko – pravnih i ekonomskih prilika u kojima se nalazi naša država BiH, pa iz tog stanja svih prilika u državi, sagledati probleme , nezadovoljstva, prilike i šanse za mlade generacije. Naravno u tome je neophodno i da se mi mladi zapitamo: Koliko smo mi sami pokušavali da se uključimo u rješavanje naših nagomilanih problema?

Koliko su mlađe generacije aktivne i sudjeluju u stvaranju boljih uslova života u lokalnoj zajednici i državi?

– Na ovo vaše pitanje oko aktivnog sudjelovanja mladih u kreiranju boljeg života već sam djelimično dala odgovor u prvom i drugom pitanju, gdje se krije odgovor da mladi neki svojom voljom neki voljom drugih nisu pokazali respektabilan aktivitet u rješavanju svojih statusnih i životnih pitanja. U razgovoru s njima, većina mladih ističe da oni nisu u mogućnosti da bili oni aktivni ili pasivni nešto značajnije utiču na svoj položaj, s čime se ja zaista ne slažem, jer sam i sama pronašla taj put, ali dok nisam shvatila da bez mog ličnog aktiviteta u svim organizacijama koje okupljaju mlade, moramo uzeti učešće, boriti se za naše mjesto u društvu, pokazati snagu argumenata, da mi mladi znamo, možemo,umijemo i hoćemo, čak zaslužujemo bolje mjesto u društvu. Naravno, mi ne smijemo to dokazivati samo deklarativno već kroz konkretne projekte, kroz rješavanje poslodavčevih problema, kroz društveni i politički aktivizam i primjere da smo drugačiji, da smo brži, elokventniji, pismeniji, pravedniji i da volimo to što radimo, da smo lojalni poslodavcu, da smo opredijeljeni za porodicu i za našu državi BiH, koju izdati ne znamo i nećemo.

Mladi su budućnost svake zemlje, pa i naše. Koliko zapravo možemo govoriti o tome kao o svjetloj strani našeg društva, kada većina njih opstanak i ostanak ne vidi u ovoj državi? Sve je izraženiji trend odlaska i zasnivanja porodica mimo ove zemlje?

– Odlazak iz BiH postaje trend koji ne jenjava nego dobija sve više pristalica. Kao glavni razlog obično navode bolji život, potraga za egzistencijom, uređeniji sistem. Novac postaje pokretač svega i količinom zarađenog novca se mjeri nečiji uspjeh. No, je li to zaista tako? Ono o čemu trebamo da razmislimo prije nego sto donesemo konačnu odluku jeste da te tamo niko ne čeka raširenih ruku, da su sve pozicije na suncu već zauzete, ali možeš da se smjestiš negdje u sjenku. Još jedna bitna stavka jeste ona psihološka. Tamo ste kao uspjeli, a čeznete za onim što ste ostavili.

Kako i na koji način zadržati mlade ovdje?

– Svakako bih rekla da je položaj mladih u Bosni i Hercegovini težak u trenutnoj situaciji i da puno mladih osoba odlazi iz Bosne i Hercegovine. Mislim da je taj problem kompleksan. Cijenim da se trebamo i moramo više svi uključiti i posvetiti tome da ova država funkcionira na efikasniji i na bolji način. Mladi sami kao takvi moraju spoznati da niko ovu Bosnu i Hercegovinu neće urediti ako oni to ne urade. Jednostavno, zajedničkim snagama, radom svih, pogotovo mladih, sadašnje generacije trebaju to shvatiti, da ukoliko želimo graditi bolju budućnost za našu djecu, da oni ne odlaze iz Bosne i Hercegovine, to moramo učiniti mi. Moramo graditi sustav, moramo se što više uključiti u društvene procese i u institucije, raditi na svim mogućim poljima kako bi stvarali prilike i za nas same, ali svakako i za mlade u budućnosti.

Na kraju, koliko ova država može ponuditi građanima? Šta je to što bi ih trebalo zadržati ovdje?

– Geografski, naša zemlja je jedna od najljepših u Evropi. Bosna i Hercegovina stoljećima pruža utočište kako starosjediocima tako i putnicima namjernicima i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Druge domovine osim ove nemamo, s toga ako nas nije protjerao mrski agresor ne smijemo dozvoliti da nas bilo šta protjera. Trebamo konačno promijeniti našu svijest o tome da smo tu samo zato jer ne možemo otići. Trebamo biti tu jer ne želimo otići. Ostani i pokreni se, ne kukaj. Ili idi, jer čovjek nekad mora otići da bi se vratio i shvatio neke stvari. Mnogi ipak neće nikuda. Branit će ovaj kamen.