Odnos EU prema situaciji u BiH je znatno kompleksniji od onoga kako se nekada pojednostavljeno predstavlja u medijima, posebno u smislu ispunjavanja želja zainteresovanih aktera.
Rat u Ukrajini je promijenio puno toga unutar same EU koja danas ipak djeluje jedinstvenije nego ranije. U tom pogledu valja razumjeti i stavove oko BiH, posebno kada je riječ o odluci da se za uvođenje sankcija primjenjuje isključivo princip podrške svih članica, piše Patria.
Na prvu, reklo bi se da je to vjetar u leđa secesionističkim politikama u BiH, posebno Miloradu Dodiku za kojeg se činilo da sankcije neće izbjeći. Tačno je da novim pristupom EU na važnosti dobiva politika mađarskog lidera Viktora Orbana, ali je ipak teško tvrditi da to eksplicitno znači Dodikovu zaštitu. Činjenica da je za sada jedini u EU evropski komesar Oliver Várhelyi iz stranke Viktora Orbana prema Dodiku primijenio određene sankcije. Stopirano je 600 miliona eura namjenjenih podršci gradnje autoputa kroz RS.
U trenutku kada je EU na novoj prekretnici sa sigurnošću tvrditi da se Dodik izvukao od sankcija je tendenciozno. Sam Dodik je malo reterirao što bi moglo značiti da postoje signali da bi Mađarska u slučaju dalje eskalacije krize u BiH mogla prihvatiti stav većine u EU koja objektivno vidi stvari u BiH. Tako slovenački europarlamentarac Klemen Grošelj vjeruje da Bosna i Hercegovina upravo zbog vladajućih nacionalističkih elita ima evropsku budućnost.
– Moja je procjena da se manevarski prostor tim snagama sužava. Treba istaknuti vrlo jasno poruku NATO-a o podršci Bosni i Hercegovini koja je pod ruskim pritiskom. A morate razumjeti da je ovo bila odluka koja je bila posljedica traženja kompromisa unutar EU-a vezanih za neka pitanja u vezi Ukrajine i sankcija protiv Rusije.
Razloga za likovanje nemaju ni u HDZ -u mada se trude kao pobjedu predstaviti vraćanje pojma konstitutivnosti u strateški sigurnosni kompas EU. Upravo je sigurnost ujedinila EU i niko neće dozvoliti da se u BiH ponovo igra s vatrom. Strah od ruske ekspanzije trenutno je veći od bauka islamizma u BiH. Na kraju poruke iz Njemačke i Holandije oko konstitutivnosti su potpuno jasne.
U tom pogledu izuzetno je važno da se u BiH ne popusti etnonacionalističkim težnjama usmjerenim da preko Izbornog zakona učvrste vlastite pozicije, ali i prodube podjele. Format pregovora jeste ukazivao da međunarodna zajednica ide na ruku etnonacionalizmu, ali poruka da izbora mora biti i bez dogovora je signal da će se i po tom planu u narednom periodu desiti promjene. Naravno to u mnogome ovisi i o volji građana BiH koji će svojim glasovima pokazati kakvu BiH žele. Za BiH bi bilo veoma važno da na snazi dobiju stranke koje BiH ne vide isključivo kao tri etnije što bi sigurno dalo vjetar u leđa promjeni kursa EU, ali i njenih pregovarača oko Izbornog zakona.
Ono što se ne treba zanemariti su jasni pokazatelji da se zbog opće sigurnosti blago mijenja i stav ljudi iz RS -a prema članstvu BiH u NATO, mada o tome niko ne priča. EU se mora vratiti svojim osnovnim principima i zbog toga ne bi nekažnjenim trebali proći anticivilizacijski i nedemokratski istupi lidera HDZ -a i SNSD -a pred europarlamentarcima.
Većina u EU shvata da Hrvatska i Srbija nisu odustale od miješanja u unutrašnje stvari u BiH. Jasno je svima da iza toga stoji i ruski uticaj. Sigurno je da će Srbija nakon izbora morati preciznije odrediti svoju vanjsku politiku, da Hrvatska sa EU mora tražiti kompromise za svoje interese poput šengena. Sve to može uticati na relaksaciju odnosa u cijelom regionu gdje samo „mirna BiH“ garantuje sigurnost Balkana i EU.
