Imajući u vidu pogoršanu epidemiološku situaciju na području Tuzlanskog kantona ministar obrazovanja i nauke u Vladi Tuzlanskog kantona doc. dr. Elvis Baraković uputio je dopis svim osnovnim i srednjim školama te još jednom skrenuo pažnju na obavezno poštivanje svih higijensko-epidemioloških mjera propisanih od strane federalnog i kantonalnog kriznog štaba.

Svoju poruku objavio je i na facebook stranici koju prenosimo u cjelosti:

Tokom pandemije škole su bile među najsigurnijim mjestima za očuvanje zdravlja naših učenika, nastavnog i nenastavnog osoblja na čemu sam jako zahvalan svima.

Posebno hvala našim herojima, čistačicama i čistačima, ljudima koji se brinu o čistoći prostorija u školama, koji su u ovom vremenu radili mnogo više od norme, nekad i do iznemoglosti, da bi proveli sve propisane mjere i naredbe.

Škole su bile, jesu i biće primjer zajednici.

Zbog toga ću se boriti, koliko je god u mojoj moći, a svi vi mi pomozite, da održimo koliko- toliko normalan odgojni i obrazovni proces u našim školama i da ne dozvolimo ponovo uvođenje online nastave. Online nastavom znatno gubimo na obrazovnoj a da ne spominjemo odgojnu komponentu.

Pored toga, zapitajmo se koliko nas ima kvalitetne računare i tablete za praćenje nastave? Koliko nas uopšte ima pristup internetu?

Ključno, svaki lockdown nesrazmjerno mnogo udara na siromašni dio stanovništva. Na radne ljude koji ne mogu otići s posla kad hoće i često rade prekovremeni kako bi svoju djecu hranili.

Zašto škole moraju zadnje u zatvaranje?

Prošlog marta bili smo svjedoci potpunog haosa kada smo preko noći svoj školskoj djeci naredili ostanak u kući. Nismo imali ni kapaciteta niti resursa kako bismo organizovali školu na daljinu – ni u tome nismo bili jedini, čak se i u SR Njemačkoj skoro pa dogodio potpuni raspad sistema.

Posebno ranjiva skupina su djeca koja dolaze iz radničkih i manje privilegovanih porodica. U tim porodicama ne postoji pristup svakog člana iste računarskoj opremi koju ljudi boljeg finansijskog i društvenog statusa mogu priuštiti svojoj djeci.

Ali ključno, u porodicama gdje roditelji imaju poslove koji nisu fleksibilnog radnih vremena, koji su ogromna većina naše radne snage, ne mogu tek tako ostaviti svoje maloljetno dijete u kući, a vrlo često nemaju pristup bilo kakvoj podršci porodice ili se brinu za njihovo zdravlje, pogptovo ukoliko su stariji i bolesni.

Kao uvjereni socijaldemokrata cijelog svog života, smatram da svako dijete, bez obzira na svoje porijeklo mora imati pristup najboljem mogućem univerzalnom obrazovanju, koje će poslije omogućiti svima jednak i pravedan pristup tržištu rada.

Istovremeno, očito je da se neke mjere moraju poduzeti, te apelujem na sve da se ne izlažu nepotrebnoj opasnosti. Potrudit ćemo se da se obezbijede sredstva za redovna brza testiranja u školama, kako nastavnika tako i naših učenika, a sve kako bi što kasnije išlo u avanturu zatvaranja škola, s nadom da do istog neće ni doći.

Zaštita našeg obrazovnog sistem mora biti vrhunski prioritet, sekundarna samo zaštiti našeg zdravstvenog sistema. Kao ministar, međutim, neću dozvoliti da uticaj bilo koje interesne skupine utiče na donošenje odluka tokom epidemije koje će da negativno utiču na obrazovanje naše djece. Zdravlje i obrazovanje. To mora biti naša mantra.