Petak, 24. Septembra 2021.
Tuzlanski.ba logo

Međugorje neprepoznatljivo: Turista ima, ali premalo, ljudi se iseljavaju, kažu – gotovo je

Preuzmite sliku

“Kad smo prošle srijede kroz prozor automobila pogledali glavnu ulicu u Međugorju i njegovu najpopularniju crkvu, pomislili smo da će ovaj članak nositi jedan od onih pozitivnih naslova, poput “Turisti se vratili u Međugorje, mještani zadovoljno trljaju ruke”. No ta se iluzija rasplinula čim smo razgovarali s prvim Hercegovcima”, navodi se u uvodu reportaže portala Index.hr, čija novinarska ekipa je obišla ovaj bh. gradić.

Reportažu portala Index.hr prenosimo u cjelosti;

“Gostiju ima, dolaze grupe u autobusima, ali sve je to, uvjeravaju nas ovdje podno Brda ukazanja, baš ništa u odnosu na ono kako je bilo prije korone.

Majice Lacoste za 20 KM, prokuhana sveta voda i slike Gospe s dječjim licem

Trgovine mješovitom robom u izloge su poredale majice s oznakom Louisa Vuittona, a kultni model Chanelove torbice na skalama upija hercegovačko sunce. Imali smo prilike razgledati i najnoviju kolekciju brenda Karl Lagerfeld, a tu su i polo majice Lacoste po 20 KM.

Ponuda luksuznih parfema od po pet eura je takva da bi pozavidjela svaka popularna drogerija. Kroz robu koju bi inspektori iz Evropske unije zabranili probijaju se svetačke slike. Romantizirani prikazi Isusa savršenih kontura lica sljubljuju se uz višemetarske kipove njegove majke, koja na slikama često ima dječje lice.

  • Na ulazu u jednu takvu trgovinu zatekli smo prodavačicu. Preslagivala je krunice pazeći da ne dira plastične bočice svete vode, koja će svaki čas prokuhati.

    Ljudi iz Međugorja sele se zbog ekonomskih posljedica korone 

    Nije baš da je imala previše posla pa nam je rado pričala o Međugorju. Rekla je da zna dosta mještana koji su otišli trbuhom za kruhom. Baš sad u posljednje dvije godine, baš radi korone. Prije se nisu imali razloga seliti.

    “Došlo je takvo vrijeme da ljudi nisu imali od čega živjeti, a i mi koji smo ostali jedva spajamo krajeve. Banke ne daju više kredite tako lako, ko je mogao, otišao je u inostranstvo, posebno mlađi.

    Nama je ovo što smo ovdje napravili jedino što imamo… Mi nemamo sad neke velike tvornice gdje bismo se zaposlili”, govori nam djevojka, inače rodom iz obližnjeg sela. I ona razmišlja o tome da ode, ali to su joj još daleki planovi.

  • Nekad je bilo po stotinjak autobusa, a sad se parkira jedan u sat vremena

    Kažemo da se nama ovo što vidimo i dalje čini sasvim solidno. Turista na trgu ima, vodiči mašu fasciklima s brošurama obližnjih restorana, Njemice se od sunca štite kišobranima i ljudi ima kao da ste na trgu u nekom od manjih mjesta Makarske rivijere.

    Naša sagovornica na to frkne i odmahne rukom:

    “Ma joj, nemate vi onda pojma šta je ovdje prije bilo i kako je to izgledalo. Znalo bi nama u danu doći na hiljade posjetitelja, definitivno više od sto autobusa.”

    E, toliko ih nismo vidjeli.

    Iza župne crkve svetog Jakova nalazi se oveći parking. Na njega povremeno pristižu mali autobusi. Možda jedan u sat vremena. Da dolaze kroz sva 24 sata, opet ih je itekako manje od 100.

  • Mještani s nestrpljenjem očekuju molitveni festival mladih

    Dobro, nismo skroz uvjereni da je sezona tako loša, ali priznat ćemo da iskusna prodavačica, koja ovo mjesto živi, od nas zna puno više.

    Proveli smo neko vrijeme između crkve i spomenutog parkinga, snimajući u polukrug raspoređene drvene klupe. Svaka je prazna. A ko bi i sjedio na njima po ovim žegama?

    Prepoznajemo ovo mjesto, tu se održavaju svi važniji vjerski skupovi. Za sljedeću sedmicu priprema se 32. Međunarodni molitveni festival mladih. Mještani se nadaju da će to donijeti malo živosti, a da budemo iskreni – i novca.

    Turističke agencije na koje smo naišli bile su zatvorene, neke skroz, a neke privremeno

    Kako bismo dobili pravu sliku, po Međugorju smo tražili turističku agenciju. Htjeli smo vidjeti što one kažu o sezoni. Blizu centra naišli smo na njih nekoliko, ali sve su bile zatvorene. I prašnjavih stakala. Neke i papira zalijepljenih preko izloga. Od njih su ostale tek reklame za jednodnevne izlete.

  • Nešto dalje, uz samu cestu, na nogostupu, sreli smo nekolicinu muškaraca.

    Sjedili su nekako snuždeno. Preko puta su automobili otvorenih prednjih i stražnjih vrata. Taksiji. Čim smo snimili tablu na kojoj piše da je vožnja po gradu pet eura, a do Splita, Sarajeva i Dubrovnika po 130, prišao nam je jedan od šofera.

    Ova se sezona ne može uporediti ni s jednom prije, kaže Hercegovac: “Ni blizu, ni blizu, ni blizu!”

    Pitali smo ga što se njemu čini od ove sezone.

    “Sedmi mjesec je uvijek loš u Međugorju. Za godišnjicu ukazanja 25. juna bilo je puno ljudi. Sad se očekuje Festival mladih… Prošle godine nije održan”, upućuje nas taksist.

    Pitamo ga može li se ova sezona uporediti s onima prije korone.

    “Ni blizu, ni blizu, ni blizu! Imamo goste samo ove koji nemaju problema s povratkom, Poljake, Ukrajince. Ima nešto sitno ostalih zemalja, ali to su svi koji dođu s autima pa nema posla za nas. Mi ovdje sjedimo, tu budemo. Popijemo kafu, družimo se i idemo kući”, odvratio je.

    Nekad su taksisti u prosjeku imali sedam vožnji u danu, sad su sretni ako uhvate dvije

    Na razgovor smo pokušali privoljeti i njegove kolege, ali nisu bili zainteresovani. Jedan nam je otkrio tek da je razlika između nekad i sad takva da su prije korone imali možda sedam vožnji u danu, a sad su sretni ako uhvate dvije.

    Pitali smo je li istina da se ljudi zbilja sele.

    “Kako ne, zadnjih godina otišlo ih je ohoho. Zbog korone, nema posla. Od čega bi trebali živjeti?” pitali su nas tonom kao da ljudima predbacujemo što su se odselili.

    Navratili smo i u trgovinu kršćanskim knjigama. Baš se tako reklamira. Ušli smo, zapravo, zato što nas je zanimalo kakve su to knjige isključivo za kršćane, a izašli zato što knjige uopće nismo našli. Samo suvenire.

  • “Ovo bi mogao biti početak kraja Međugorja”

    Ipak, vlasnica nam je rekla da je tek otvorila i da joj je ovo prvi radni dan jer je, jasno, počela nešto kasnije nego inače, a na pitanje ima li išta od sezone, dugo se premišljala što bi rekla. Onda je kazala da ne zna.

    Dok smo odlazili, znakovito nam je dobacila: “Ovo bi mogao biti početak kraja Međugorja.”

    Ona je, dakle, već druga sugovornica koja ne vjeruje da će se vjerski turizam vratiti u razmjerima kakve je imao prije korone.

    Optimističan nije ni čovjek koji mete ulice. Isto smo ga pitali; kako ide, ima li gostiju, žale li se ljudi, jesu li sretni?

    “A vidite kako je, evo”, demonstrirao je šireći ruke i osvrćući se lijevo-desno.

    Turista ima, vidjeli smo ih, ali ni blizu dovoljno da prehrane sve koji žive od vjerskog turizma

  • Opet moramo reći, na ulici jest bilo nešto turista. Vidjeli smo ih! Malo, ali bilo ih je.

    Ali očito ni blizu onome na koliko je Međugorje naviklo.

    Ni blizu koliko je potrebno da na životu održi cijele komplekse hotela i apartmana građene stihijski posljednjih godina, da pomognu vratiti kredite svojim vlasnicima i da pogone sve te restorane, zalogajnice, prazne kafiće i pretrpane suvenirnice”, stoji u reportaži portala Index.hr.

    Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje

    Ključne riječi: , , ,