Turisti dolaze u Lukomir iz cijele BiH i inostranstva i to uglavnom u ljetnim danima.
Ne više od 15 mještana živi danas u planinarskom selu Lukomir, sa prvim snijegom, napuštaju selo i prelaze u niže krajeve. Od tog broja pola su pastiri koji čuvaju ovce. Na pašnjacima oko Lukomira pase i do 4.000 ovaca, koje se noću čuvaju u kamenim ogradama omeđenim torovima.
Ukoliko se u ovim predjelima odlučite jesti, hrana je apsolutno sva domaća, a povrće svježe i uglavnom ubrano iz domaćih bašta. Za veliku tepsiju sirnice, zeljanice i krompiruše izdvojit ćete oko 20 KM, a za burek oko 30 KM dok ukusne čorbice možete jesto po cijeno od oko 5 KM. Ukoliko imate namjeru prespavati, noćenje za dvije osobe ćete platiti 50 KM, a ljubaznih domaćina ćete za dobrodošlicu uglavnom dobiti tursku kafu ali i kolač za dobro jutro, što je svakako atipično i lijepo iskustvo.
U ovom selu mještani preživljavaju uglavnom od stočarstva i zemljoradnje. Žene predu vunu i pletu priglavke, autentične za ovo planinsko područje. Zavisno od debljine i šare, priglavake koštaju od 10 do 50 KM.
Svako će vas pozvati u svoje dvorište da prozborite koju:
“Lijepo je selo. Nema ga ovakvog nigdje, možda samo još negdje u Crnoj Gori. Samo ljudi ga kvare kao i sve ostalo, treba da ostane kao što jeste”, poručuje jedna mještanka koju smo zatekli da u dvorištu prede vunu, dodaje da iako ne zna strane jezike odlično se sporazumijeva i sa stranim turistima a nerijetko skupa i zapjevaju.
Sa vidikovaca iznad sela pogled se pruža na vijenac planine Visočice, koja se obrušava u 800 metara dubok kanjon rijeke Rakitnice, najdublji u Evropi nakon kanjona Tare.
U ovom selu se praktikuju običaji nomadskih plemena i živi tradicionalnim načinom života Dinarskih gorštaka. Selo posjeduje svu potrebnu infrastrukturu (struja, voda, pristupna cesta, telefon, kanalizacija), a u selu se nalazi i džamija izgrađena 1969. godine koja je obnovljena 2014. godine. Lukomir se nalazi na južnim obroncima Bjelašnice na 1.495 metara nadmorske visine, što ga čini najvišim naseljenim mjestom BiH i jedinim preko 1.300 m. Na osnovu stećaka koji se nalaze u selu i koji potiču iz 14. i 15. stoljeća, vjeruje se da je selo bilo naseljeno i prije više stotina godina.
Selo pripada Općini Konjic, a do njega se može doći iz dva pravca – iz Konjica i Sarajeva. Od Konjica je udaljen oko 30 kilometara, dok je od Sarajeva Lukomir udaljen 45 km. Iz sela Umoljani, pješači se dva i po sata planinarskim stazama. Moguće je doći i automobilom, po mogućnosti džipom ili quadovima, jer dio puta je i vijugava makadamska cesta. Lukomir je i mjesto koje je UNESCO stavio na listu svjetskih baština.
Finansirano od strane Ministartva turizma FBiH
