Vlada Federacije BiH je utvrdila i Parlamentu FBiH uputila Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja.

Ovo je učinjeno nakon što je Federalno ministarstvo zdravstva dobilo inicijativu Udruge dijaliznih i transplantiranih bolesnika FBiH u kojoj je ukazano na određene nedostatke Zakona o transplantaciji organa i tkiva u svrhu liječenja koji bitno ograničavaju mogućnosti darivanja organa i njihova korištenja u svrhu transplantacije. Udruga, također, skreće pažnju na posebno nepovoljan položaj dijaliznih pacijenata, teške uvjete u kojima se dijaliza odvija, te na činjenicu da se broj ovih pacijenata stalno povećava. Udruga napominje da je potrebno intervenirati u postojećem Zakonu s ciljem osiguranja tzv. „pretpostavljenog pristanka”. Time se dozvoljava uzimanje organa i tkiva sa umrle osobe radi presađivanja u svrhu liječenja pod uvjetom da se darovatelj za života nije tome izričito protivio.

Udruga napominje i da Bosna i Hercegovina, odnosno Federacija BiH raspolažu stručnim timovima osposobljenim za transplantacije, ali da ih postojeći Zakon ograničava jer ne predviđa „pretpostavljeni pristanak”, čime bi bio proširen krug mogućih darivatelja, što u konačnici vodi većim šansama da se osigura odgovarajući organ za potrebe transplantacije.

Prema jednom od novopredloženih zakonskih rješenja, uzimanje organa, odnosno tkiva od živog darivatelja može se provoditi u korist primatelja organa, odnosno tkiva samo u slučaju rodbinske veze, bračnog i izvanbračnog partnerstva i srodstva po tazbini. Pod rodbinskom vezom smatraju se roditelji, djeca, brat odnosno sestra, kao i ostali krvni srodnici u pravoj liniji bez obzira na stupanj srodstva, a u pobočnoj liniji zaključno s četvrtim stupnjem srodstva.

Darivatelj organa, odnosno tkiva može biti bračni, odnosno izvanbračni partner, kao i srodnik po tazbini zaključno s četvrtim stupnjem. Uz ovo, darivatelj organa, odnosno tkiva mora biti osoba koja je punoljetna, duševno zdrava i poslovno sposobna za davanje pristanka.

Dodana je i odredba po kojoj jedinice intenzivne njege bolničkih zdravstvenih ustanova utvrđuju moždanu smrt kod osobe u dubokoj komi, koja nema spontano disanje, a postoji jasno dokazan uzrok koji može da objasni ovo stanje. Ove zdravstvene ustanove moraju odmah prijaviti sumnju na moždanu smrt.

Dozvoljeno je uzimati organe i tkiva sa umrle osobe radi presađivanja u svrhu liječenja pod uvjetom da se darovatelj za života nije tome protivio u pisanom obliku. Pisanu izjavu o nedarivanju organa i tkiva poslije smrti punoljetna osoba sposobna za rasuđivanje daje izabranom liječniku primarne zdravstvene zaštite ili mjerodavnom ministarstvu zdravstva.

Slijepa osoba, gluha koja ne zna čitati, nijema osoba koja ne zna pisati i gluhoslijepa osoba daje izjavu o nedarivanju organa i tkiva pred dva svjedoka uz pomoć zakonskog zastupnika, odnosno staratelja.

Pisana izjava o nedarivanju može biti opozvana u svakom trenutku.

Do uspostave registra osoba koje nisu suglasne s darovanjem organa i tkiva poslije smrti, dozvoljeno je uzimati organe i tkiva sa umrle osobe radi presađivanja u svrhu liječenja, samo uz pisani pristanak bračnog ili izvanbračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja, punoljetnog brata ili sestre umrle osobe.

Nakon uspostave registra, dozvoljeno je uzimati organe i tkiva sa umrle osobe uz pisani pristanak bračnog ili izvanbračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja, punoljetnog brata ili sestre umrle osobe, i to u slučaju kada izjava darivatelja o nedarivanju organa i tkiva nije uvedena u registar.

Pisani pristanak bračnog ili izvanbračnog druga, punoljetnog djeteta, roditelja, punoljetnog brata ili sestre umrle osobe obvezan je i u slučaju kada je izjava darivatelja o nedarivanju organa i tkiva uvedena u registar, a nakon njegove smrti postoji potreba za darivanjem njegovih organa i tkiva članovima uže porodice. (Tuzlanski.ba)