Miljenko Jergović, jedan od najvećih pisaca ovog dijela svijeta, u intervjuu za Bljesak.info govorio je o prijašnjem i današnjem Sarajevu, ali i o hajkama na njega iz Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Jergović je poručio kako Bosna nije Libanon i da neće nestati.

“Neće biti ni podijeljena. Ali ne bih volio da doživim to da Bosna postane mrska, prazna i tuđa riječ. Jer ako bi se to dogodilo, tada više ne bi ni bilo važno hoće li Bosne nestati, ili hoće li biti podijeljena. Premda ne znam ni ko bi dijelio nešto što je mrsko, prazno i tuđe”, zaključio je.

Dotakao se “nesporazuma” sa današnjim Sarajevom.

“Hajke na mene su jedno, a položaj bosanskohercegovačkih Hrvata je nešto drugo. Istina, hajke se na mene iz Sarajeva pokreću zato što sam Hrvat. I uglavnom samo zato. I što mi ime i prezime iritantno zvuče pokojem većinskom uhu. Ali hajke se na mene iz Zagreba pokreću iz dva različita razloga. Jedni ih, nazovimo ih desničarima, pokreću zato što sam ja Bosanac. I što sam time bliži Bošnjacima, ali i bosanskim Srbima, nego što bih bio da sam “pravi” Hrvat. Drugi ih, opet iz Zagreba, pokreću iz suprotnog razloga: zato što sam za njihov lijevo-salonski i čegevarijanski aktivistički duh previše Hrvat, a nedovoljno Bosanac. Pritom, zagrebački ljevičari, još i gore nego desničari, Bosance zamišljaju kao Muju i Hasu. Dakle, ne ni kao Muju i Sulju, nego baš Muju i toga svog Hasu. I njima zapravo na živce ide kada se netko u toj zemljici Bosni, premda sasvim mimo svoje volje, rodio kao Hrvat. Jer to im komplicira stvari i kvari im vic”, kazao je pisac.

Te nastavio…

“Uostalom, ako se već i rodio kao Hrvat, umuju ti naši ljevičari, šta bi mu falilo da bude malo simpatičniji tako što će biti Mujo. Ili što će biti Haso. Da ostavimo čovjeku mogućnost izbora. Mene hajke koje organiziraju oni iz Sarajeva, i ovi iz Zagreba, bez obzira na to jesu li zagrebački, tojest hrvatski, jer tu se nađe i nekih Splićana, hajkači ljevičari, ili su desničari, uglavnom ne inspiriraju. Osim u jednom pogledu: kakva ih samo radost hvata u Sarajevu kad na mene hajku pokrenu ovi u Zagrebu, i kakva samo radost ove u Zagrebu hvata kad hajku pokreću oni u Sarajevu! Kako se samo lijeve moralne vertikale u Hrvatskoj obraduju kad hajku povedu oni koje će upravo oni, mimo mog slučaja, nazivati ustašama.

Događalo se čak u nekoliko navrata da istodobno u koaliciji hajkaju i lijevi i desni, a da im iz Sarajeva dodaju tercu. Jedino u trenucima kada bi se to događalo, malo bi me zazeblo oko srca pri pomisli kako bih se grdno proveo kada bi moj život doista ovisio o volji tih ljudi. No, odavno nije tako. Osim što sam dovoljno afirmiran izvan naših dragih zemalja da bih bio i u tim zemljama sasvim dovoljno zaštićen, u Zagrebu sam uvijek bio okružen s mnogo, mnogo više građanske solidarnosti, tolerancije i prijateljstva, nego što sam tu mogao osjetiti odjeke ikakve hajke.

Nešto tomu slično mogu vam mirne duše i čista srca reći i za Sarajevo. Dakle, moj položaj je nešto što nema baš nikakve veze s položajem bosanskohercegovačkih Hrvata. Njihov položaj je, na žalost, političko pitanje. Koje se, na još veću žalost, ne tiče gotovo nikoga u Hrvatskoj, a oni sami nisu više u stanju da ga rješavaju. Zašto nisu? Iz razloga mnogo kompleksnijih nego što bi to sugerirao moj “slučaj”, ili slučaj bilo kojeg drugog pojedinca”, poručio je Miljenko Jergović.

Kompletan intervju sa poznatim bh. piscem pročitajte na portalu Bljesak.