Prvi put sam silovana kada sam imala 16 godina. Uradio mi je to moj otac, zbog kojeg sada, kao 33-godišnjakinja, nemam svoju porodicu. Zbog straha i traume koju sam doživjela, nikada nisam mogla naći muškarca kojem bih vjerovala.
Ovako je počela svoju šokantnu ispovijest F. A., žrtva neviđene torture i zlostavljanja zbog kojeg i danas ima teške traume. Ova mlada Sarajka, koja se sama bori kroz život, kaže da će s bolnim sjećanjima umrijeti, a ocu nikada neće moći oprostiti taj monstruozni čin za koji je, prema odluci Opštinskog suda, 2002. godine, kada je skupila hrabrost i ispričala sve policiji, dobio samo dvije godine zatvora.
Osim silovanja, koje se ponavljalo, F. A. navodi da ju je otac i tukao, a na tijelu i danas ima nekoliko ožiljaka. Udarao ju je kaišem, kablovima, čime je stigao.
’’Mog oca, mučitelja, i sada sretnem na ulici. Živi sretno s drugom porodicom, ima sva prava, dok ja jedva kraj s krajem sastavljam, a stravične slike mučenja i danas su mi pred očima. Uništio mi je život. Mene od tog dana više nikad sunce nije obasjalo. Sve mi je uzeo’’, govori ova djevojka, koju je otac, umjesto da joj pruži očinsku ljubav, silovao i zlostavljao.
Zastrašujuće iskustvo ispričala je do u detalje, a sve je, kako kaže, počelo nekoliko mjeseci nakon što joj je majka poginula, 1995. godine.
Iako je zlostavljanje trajalo dugo, šutjela je zbog mlađih sestara. One su i same jedne prilike vidjele šta se dešava, a o tome su 2002. svjedočile na sudu.
’’Dok je mama bila živa, bili smo sretni. Nakon njene pogibije ja sam preuzela brigu o kući, sestrama. Jednu noć babo je došao kući pijan dok sam bila u kupatilu. Ušao je, zatvorio vrata, uhvatio me jako i nije me puštao. Zadigao mi je suknju, bila sam prestravljena. Pokušala sam pobjeći. Odmicala sam ga, ali me sve jače stiskao. Silovao me! Rođeni otac! Ostala sam ležati nepomična na podu, krvava. Molila sam Boga da mi oprosti, da mi da hrabrosti da se ne ubijem… Tu noć mi je uništio život, mladost. To je ostavilo neizbrisiv trag na meni. Cijeli sam život imala problema s muškarcima, nisam se udala i neću nikada’’, priča kroz suze ova djevojka.
Ali, njegovo bolesno ponašanje nakon te noći, nažalost, nije prestalo. Naprotiv. Dok je pričala svoju stravičnu priču, pitala je: “Možete li pretpostaviti s koliko patnje živim, kakve noćne more imam, kako se svaki dan sebi gadim, a mogla sam imati sve?”
Otišla od kuće
’’Kamo sreće da sam ga odmah prijavila, ali nisam. Mislila sam da to više neće uraditi, ali sam se prevarila. Legao bi uz mene dok sam spavala, a potom se iživljavao. Kad više nisam mogla trpjeti fizičko i seksualno zlostavljanje, pobjegla sam. Ostavila sam pismo u kojem sam mu napisala: “Ako dirneš moje sestre, sve ću ispričati policiji.” Tu noć provela sam u ruševnoj kući, kiša je padala, bila sam mokra. Nisam se smjela vratiti kući, odselila sam se kod nane. Jednu noć probudila sam se plačući, jecajući, nana je sjedila pored mene, zagrlila me i pitala “Kćeri, šta se tebi desilo?” Ispričala sam sve. Tad smo sve i prijavili policiji’’, priča F. A.
U cijeli slučaj tada se uključila i socijalna služba, a stručnu pomoć pružili su joj i psiholozi, piše Avaz.
Teško oboljela
’’Nakon svega, oboljela sam. Doktori su mi 2005. godine otkrili rak, bila sam na tri operacije, izvadili su sve iz mene. Ja ni djece ne mogu imati. Bolesna sam, ne mogu raditi, nemam posao. Živim od 350 KM pomoći, plaćam stan, struju… Nekad nemam šta ni jesti. Nadam se da ću nekad doživjeti da legnem spavati bez suza. Ne tražim ništa puno, samo da mi ova država i dobri ljudi kao žrtvi silovanja, zlostavljanja i teško bolesnoj osobi pomognu da živim normalno, da ne budem gladna’’, kazala je na kraju. (Tuzlanski.ba)
