Povratnik u selo Kamenica Godnja kod Zvornika Abid Selimović po rodnom listu korača ka 101. godini, iako njegovi najbližni srodnici kažu da hadžija ima i koju godinu više.

Iako ima preko 100. godina i danas se sam brije, kreće samostalno bez pomagala. Doživio je hadžija Abid da zapamti 16-ero unučadi i 23-oje praunučadi.

Abid Selimović rođen je davne 1923. godine i kaže da se čak sjeća kralja Aleksandara. Također, se sjeća svega iz prošlih vremena.

Događaja iz dana djetinjstva, mladosti i ostalih peroida u životu. Pamti datume i dane kada su se isti desili.

“Svašta sam pretrpio u toku rata. Zapamtio sam i kada je bio kralj Aleksandar. On je ubijen u Francuskoj, zamijenio ga je sin Petar. Zapamtio sam ono vrijeme kad nije bilo šta da se obuče. Žene su sijale ćeten i konoplju. Bile su neke stupe gdje su prele i od toga pravile odjeću. U ono vrijeme nije bilo ništa ni da se obuje, nego je narod imao stoku te nakon što zakolju kravu ili ovcu osuše kožu i od toga pravili opanke. Imalo se šta jesti. Sijalo se dosta.” objašnjava đedo u jednom od ranijih razgovora za medije.

Kaže da doktoru nije otišao skoro više 20 godina jer ga zdravlje hvala Bogu dobro služi.

Sjeća se i Drugog svjetskog rata, bio je u njemačkoj vojsci, domobranima i partizanima. Dok je bio u pomenutim vojskama ništa nije znao o porodici. Kada se vratio zatekao je samo oca i sestru. Majka je početkom rata otišla u Tuzlu, razboljela se i umrla. Ni dan danas ne zna gdje je ukopana.

Adid je imao 6 sinova i kćerku. Jedan sin poginuo je tokom agresije na BiH. Ima 16 unučadi i 23 praunučadi. Bijele pčele nije zapamtio.

“Kada je ljeto volim da odem u štalu da položim govedima. Nekada uzmem kosu pa im malo nakosim trave. Sin i snaha mi ne daju da radim ali ja to zbog sebe. Ne osjećam se dobro kad ništa ne radim. Kada je lijepo vrijeme volim malo prošetati. Petkom na džumu idem pješke, krenem sat ranije da mogu stići jer ne mogu brzo hodati” dodaje sagovornik.