Iako se uvijek teško živjelo, kažu, prije desetak godina je bilo bolje.
Uz to što je Kanton 10 prostorno najveći i jedan od najsiromašnijih u Federaciji, u kojem je bijela kuga stalno stanje, to je i kanton koji ima općinu s najstarijim stanovništvom.
Riječ je o Bosanskom Grahovu – iz kojeg, zbog nedostatka posla i neuvjetnog života, povratnici postaju iseljenici.
Smješteno u idiličnom pejzažu, na raskrsnici puteva koji vode za Dalmaciju, Liku, Hercegovinu i Bosnu, ugnijezdilo se Bosansko Grahovo, danas gotovo napušteni grad.
S prosječnom starošću stanovništva većom od 52 godine, po zadnjem popisu, bilo je ‘najstarija’ općina u BiH, a danas je ta brojka vjerovatno i veća.
– Jedan pokazatelj da je to vrlo stara općina, da ne živi puno mladih ljudi, u cijeloj protekloj godini rođeno je samo jedno dijete, a umrlo je 29 osoba – navodi za FTV Diana Mamić, direktorica Zavoda za javno zdravstvo Kantona 10.
Brojnost učenika u većini razreda osnovne škole je ispod pedagoških standarda.
– Ovu školsku godinu su upisana 4 učenika prvog razreda. Prethodnu godinu bilo je malo bolje stanje, imamo 5 učenika. Sljedeće godine isto. Sve se vrti oko tog broja 5,6. Za tri godine, recimo, tu je malo veća brojka, njih je 9 – ističe Obrenka Novak, direktorica Osnovne škole Grahovo.
I to pod uslovom da ni jedna od tih porodica u potrazi za boljim životom ne ode u inostranstvo, a tu su i odlasci zbog školovanja.
– Dobar dio mladih, kad završe srednju školu ovdje, odlazi dalje na školovanje: Banja Luka, Beograd, Sarajevo… Zaista, kako ko gdje ima koga, tamo i odlazi. Ali ona strašna sudbina nas je što se ne rađa mladost, djeca se ne rađaju – govori općinski načelnik Uroš Đuran.
Iako se uvijek teško živjelo, kažu, prije desetak godina je bilo bolje.
– Bilo je više naroda, bolje se živjelo, bio je veći stočni fond. Sad je to sve manje i manje, narod odlazi, omladina odlazi, nema posla. Najveći problem je što nema posla, nema zapošljavanja i mladi su prisiljeni da napuste Bosansko Grahovo – objašnjava Vojka Benić, povjerenica MZ Preodac.
A, i ono malo privrednika i obrtnika posluje u nemogućim uslovima.
– Te svoje dnevne pazare što moraju da predaju u banku, neko nosi u Drvar, neko u Livno. Da li to ide svaki dan ili svaki drugi dan, zaista ne znam, ali Grahovu nedostaje banka. Nitko neće da otvori tu poslovnicu, nema finansijskoga poslovanja da im se to isplati – upozorava Đuran.
Bosansko Grahovo je iz rata izašlo bez ijednog cijelog krova, razrušeni dječji vrtić žudi za obnovom, a središte grada i danas podsjeća na nedavnu prošlost.
