Zbog ratnih dešavanja u BiH Goran Bašić izbjegao je u Švedsku, iz Ljubije kod Prijedora. Upornim i predanim radom postigao je mnogo i smatra se uspješnim u poslu koji radi, danas je profesor pedagogije i sociologije na Linnaeus University, a njegova veza s domovinom i dalje je snažna.

U razgovoru za Fenu Goran Bašić prisjeća se perioda dolaska u Švedsku, izbjegličkog života ali i privikavanja na novu sredinu.

Srednju školu završio je u Prijedoru, a nakon učenja jezika u Švedskoj je nastavio školovanje. Na fakultetu je bio jedan od najstarijih studenata sociologije ali, kaže, s dobrim predznanjem. Posao doktoranda (student poslijediplomskog doktorskog studija) tražio je dvije godina, potom mu je odobreno eksterno financiranje.

Pojašnjava da doktorand u Švedskoj podrazumijeva posao s platom od univerziteta, učenje na visokom nivou (u njegovom slučaju sociologija), predavanja za studente i istovremeno pisanje doktorskog rada koji je on završio 2012. godine.

– Pravilo u Švedskoj je da svako slobodno radno mjesto na univerzitetu (tako i doktorand) mora biti objavljeno javno. Sve aplikacije se šalju dvojici stručnjaka koji rade na nekim od drugih univerzitetima, ne na onom koji traži uposlenika. Taj proces je striktan i eksterno kontroliran, a cilj je zaposliti kompetentnog kandidata – naglasio je.

U radu sa studentima najviše je, kaže, predavao predmete kriminologija, naučni metod, treatment pedagogics i special pedagogy.

– Rad sa studentima u Švedskoj drugačiji je nego u BiH. Studenti imaju mnogo veća prava i mogućnost sudjelovanja u nastavi. U mnogim aspektima iskustva iz Švedske mogu se primijeniti u BiH, ali nema interesa za takvo što – smatra.

Bašić naglašava da je njegova veza s domovinom snažna, ali mu se često čini da je jednosmjerna i/li jednostrana.

– Osjećam konstantnu vezu s domovinom, razmišljam često o dešavanjima u domovini. Zajedno sa kolegama s bh. univerziteta pišem analize o fenomenima specifičnim za BiH. Domovina, s druge strane, ima slabu ili nikakvu vezu sa mnom, ne djeluje kao zainteresirana. Ipak, budućnost će donijeti promjene, nadamo se na bolje – istaknuo je.

Misli da se niko nema pravo miješati u živote mladih ljudi u BiH i da odluku o tome da li ostati ili napustiti domovinu moraju donijeti oni sami. Divi se svim ljudima koji su, kako je kazao, našli način da žive i prežive u BiH.

– Posebno mladi. Ja bih se teško privikao na život u BiH. Sama činjenica da preduvjet za radno mjesto, u većini slučajeva, nije kompetencija nego politička pripadnost za mene su dešavanja iz zone sumraka. Bitno pitanje je šta političke strukture u BiH rade da bi zaustavile odlazak mladih ljudi iz BiH. To je jedno od najbitnijih, društveno egzistencijalnih, pitanja današnjice u BiH – naglasio je.

Bašić vjeruje da je bh. naučna dijaspora zainteresirana za suradnju sa svim čimbenicima u BiH s ciljem poboljšavanja uvjeta života i rada u BiH, ali je, kaže Bašić, ograničena u tim mogućnostima.

– Budućnost ove države je u strukturi vlasti koja ne nosi osnove iz prošlog i/ili prošlih ratova – kazao je.

U BiH Bašić dolazi otprilike jednom godišnje, na konferencije. Volio bih se vratiti i živjeti, kako je kazao, život kakav sad živi u Švedskoj.

– Nadam se, za dobrobit svih, da će mi se ta želja jednog dana ispuniti – kazao je.

Vremena provedenog u Ljubiji sjeća se s radošću i kaže da je kao sedamnaestogodišnjak bio seniorski prvak Jugoslavije u full kontakt karateu. Pred mečeve je trenirao tri puta dnevno, šest dana u sedmici. Sad se rekreativno bavi sportom, trči svaki drugi dan oko pet kilometara.

– Jedan mi je psiholog rekao da sam vjerojatno uspio prebaciti fokus i upornost (koju sam imao u sportu) na nauku i da sam zbog toga uspješan u svom poslu. Mislim da je tajna mog uspjeha između ostalog i u sređenom i harmoničnom obiteljskom životu (sa suprugom i troje djece), a obitelj sretnim čini i jedan patuljasti šnaucer – naglasio je Goran Bašić. (FENA)