Četvrtak, 24. Septembra 2020.
Tuzlanski.ba logo
Preuzmite sliku

Franjo Komarica: Nepravda, teško zlo i zločin još uvijek strašno zaudaraju nečovještvom

Svi brojni još uvijek nepronađeni slučajevi naših suvremenika, djece, žena, majki, očeva, braće, mladića, svakog čovjeka u Bosni i Hercegovini, zadužuju nas da ih pronađemo i dostojno pokopamo, rekao je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) monsinjor Franjo Komarica, biskup banjalučki, povodom današnjeg ukopa šest prijedorskih žrtava u Memorijalnom centru Kamičani.

“Svi oni koji imaju novac, koji imaju moć, moraju i trebaju odlučno i zajednički krenuti u ispravljanje velike nepravde da bismo imali kakvu-takvu zagarantiranu i sigurnu budućnost. A, ona se temelji, nažalost, na teškoj nepravdi, na teškom zlu, zločinu, koji ovdje još uvijek strašno zaudarta nečovještvom. Ne možemo graditi sigurniju i poželjniju i svima nama potrebniju budućnost bez istine i pravde. Ne treba se čuditi što su, nažalost, mlade generacije odgajane u tako jednom užasnom duhovnom smogu pobrkane i što bježe od tog smoga i toga smrada nečovještva. Bježe bilo kuda po bijelome svijetu tragajući tamo za malo čistijim zrakom”, upozorio je biskup banjalučki.

– Graditi čovjeka –

A, mi smo, kaže ovdje, u Bosni i Hercegovini dužni omogućiti to što oni traže po svijetu.

“Možemo graditi i kuće i ceste, i sve, ali ako ne izgradimo čovjeka, onda imamo strašnu ruševinu koja neće dati nikada života, nego uvijek oko sebe sijati smrt. Zato ne možemo to graditi na močvari nepravde, a ona ovdje još uvijek caruje u mnogim segmentima. Ne možemo graditi zgradu sigurne, pravdene konstrukcije koju će ljudi smatrati sigurnom, kako god se zvala ta država, ako je zasnovana na nepravdi. Nepravda se ovdje, nažalost, cementira, a pravda se izgoni, nema pravo na stanarsko pravo”, smatra biskup banjalučki.

Biskup banjalučki u razgovoru za Anadolu Agency kaže kako živimo u vremenu i svjedoci smo kako se u ovo vrijeme, naše generacije zapravo izgubio osjećaj za pravdu i za čovjeka kao najveću vrijednost.

“Izgubilo se da čovjek ima pravo na pravdu, da ima pravo na život, nedodirljiv život, na svoje ljudsko dostojanstvo. To dostojanstvo i taj život ugrožava, ne toliko neka nejasna sila nego opet čovjek, najćešće sa svojom vlastitom ruševinom. Jer, ako je neko u sebi ruševina, on se raduje ruševini. Ako je neko u sebi mrtav onda on se raduje mrtvilu, odnosno smrti. Drugi niko ne može dati ono što nema, nego daje ono što ima. Vrlo sam žalostan da svi mi, starije generacije, nismo uspjeli u mnogim slučajevima, ne samo sačuvati taj osjećaj ispravnosti, ispravnog načina življenja nego ga prenijeti mlađim generacijama što kao roditelji, što kao učitelji, što kao oni javni radnici u javnom životu, da ima vrijednosti koje su neupitne i koje se ne smiju bacati pod noge. I da interesi, kakvi god oni bili, važni, ako su osobni, mali ili malo veći te zajednice ne smiju nikada zgaziti vrijednosti kao što su stvorenje, kao što je čovjek. Ne smije zgaziti njegovo neupitno pravo na život dostojan čovjeka. I, evo, imamo što imamo. Nemamo pravne države, niti nam je puno stalo do prava. Meni je žao, ali moram tako reći, to je moje iskustvo svih ovih tridesetak godina kako sam biskup, pa i više, od rata i poraća, da je ovdje zakon jačega bio, a ne zakon istine, zakon pravde, zakon vrijednosti , nadvremenski koje su vrijedile uvijek i moraju vrijediti uvijek. A, one se baziraju, kak mi to vrjernici kažemo, na Božijim zapovjedima. Bog nam je dao do znanja da kako on misli o nama: idi, čovječe, nemoj se praviti i ti Bogom niti gospodarom tuđeg života, nemoj ugrožavati tuđi život, nemoj ugrožavati svoj život. A, mi smo prezreli te zapovijedi Božije i onda smo pobrkali taj red koji nam je Bog stavio u našu narav ljudsku”, navodi biskup Komarica.

Znamo, kaže, da postoji zloduh koji nas navlači na zlo i ne treba se čuditi onda što doživljavamo da nakon tolikih godina nakon nesretnog rata uporno se ubija istina.

– Zašto je zaustavljeno traženje nestalih –

“Ubija se istina da se ubilo čovjeka. Dakle, dva puta se ubija čovjeka. Dotičnoga se ubilo, pa sakrilo, ali to je valjda specifičnost zla koje želi sakriti svoje tragove. Jer, kako kaže narodna poslovica: Zaklela se zemlja raju da se tajne sve saznaju. Žao mi je stoga da oni koji vode ovu zemlju, političari i domaći i međunarodni da tako nešto nažalost odobravaju. Jer, da nisu tako nešto odobrili davno se moglo pristupiti drugačije čitavoj ovoj drami, pogotovo koja se događala ovdje, u Krajini. Još jako puno nije nađeno ubijenih ljudi. Zašto se davnih dana to riješilo. A, koliko mi je poznato zaustavilo traženje i iskopavanje tih grobnica i pojedinačnih i masovnih. To nije slučajno urađeno. To je neko morao narediti tako. Koliko mi je poznato i naređeno je. Zašto to? U ime koga? Sigurno ne u ime istine, u ime pravde, u ime dostojanstva tih ubijenih i likvidiranih i izgubljenih života”, kaže biskup Komarica.

O tome da li ćemo u narednim godinama pronaći ubijene i dostojno ih pokopati, biskup Komarica kaže da ovisi o mnogo stvari.

“Ovisi o vjerodostojnim ljudima. O pravdoljubivim ljudima. O istnoljubivim ljudima. Oni su propali na ispitu do sada. Dakle, oni su nešto poduzeli čestito i pošteno, a onda su ih zaustavili negativci. I oni su se dali zaustaviti. Otišli su od naprednog u oportuniste, u indifereniste, umorili su se. Istina uvijek šalje SOS signale: ima li ikoga da me brani, ima li ikoga da me promovira… A, ta istina, gorka istina je da je čovjek ubijen i da se ne može sahraniti. Gazi se i ono najsvetije što trebaju svi u najpoganskijim sredinama iz prošlih stoljeća gdje se znalo da čovjeka treba dostojno sahraniti. Bilo je uvijek, nažalost, takvih koji su to odbacivali. Ali, u čemu se sastoji sada humanost ovoga visokociviliziramoga našega vremena, supermodernoga 21. stoljeća gdje se hvalimo sa svojim tehničkim dostignućima, a urušili smo najdragocjeniju konstrukciju – svoju duhovnu dimenziju u sebi. Pogazili smo sebe u sebi”, kaže biskup Komarica.

– Poštovati sve žrtve –

I zato, kaže, moli Boga i ljude i pokušava i sam i sebe držati da ne potone u ovom jednom nametnutom nam ludom i anticivilizacijskom, antihumanom stavu da se moramo pomiriti sa trijumfom zla i nepravde.

“Nego trebamo uporno raditi da se svaka žrtva i svaki čovjek, bez obzira na to kojemu narodu pripadao, kojoj rasi, kojoj klasi, kojoj vjeri, kojoj nevjeri zaslužuje poštovanje od svakoga onoga koji sebe smatra čovjekom. Ko tu žrtvu ne poštuje taj je zgazio sebe u sebi. Taj je nažalost pogazio najvrednije u sebi što ima, a to je čojstvo njegovo. Mi kršćani, vjernici, kažemo to je bogolikost čovjeka. Jer, mi kažemo da vjerujemo u Boga koji je stvorio nas na svoju sliku i priliku, dao nam je kadar da razlikujemo dobro od zla, pravdu od nepravde, istinu od laži. Iako znamo biti sami zavedeni od lažnih informacija i onda tvrdimo da laž nije to, nego istina. Ali, nam zato daje Bog mogućnost da nam drugi dobri ljudi pomognu da upoznamo istinu i da je branimo, u zgodno i nezgodno vrijeme. Da je promoviramo”, poručio je biskup Komarica.

Tuzlanski.ba možete pratiti i putem aplikacija za Android i iPhone mobilne uređaje