Fra Zdravko Anđić svećenićkom pozivu odazvao se prije 18 godina, a u Zenici službuje već tri godine u Crkvi sv. Ilije Proroka. Posjetili smo ga u Župnom uredu u Zenici uoči najradosnijeg katoličkog praznika Božića. Fra Zdravko u razgovoru za Anadolu Agency, o Božiću kaže da je to najradosniji katolički praznik.

„Božić kao blagdan mi kršćani definiramo kao najradosniji blagdan. Ali se on ne svodi samo na to, on je više od toga i on je nešto što u čovjeku pobuđuje najtoplije osjećaje i vraća vas u djetinjstvo i bezbrižnost, vraća čovjeka u one najdraže mu trenutke, blizinu porodicei i tu intimnost, zajednice koja se okuplja oko zajedničkog stola, u toploj sobi, sa svijećama, pjevaju se božićne pjesme i blaguje se hrana namijenjena za taj praznik“, kaže fra Zdravko.

Kaže da Božić u čovjeku izaziva nježnost i stavlja ga u nestvarno ozračje, čak bajkovito.

„Slavljenje Božića je slavljenje ljudskog zajedništva, slavljenje Boga koji je postao čovjek i slavljenje čovjeka koji ima želju da bude po mjeri Boga u ovom svijetu. U Božiću, osim vanjskog ukrašavanja kojeg imamo, u čovjeku se javlja osjećaj dobrote i blagosti, sve ono što je dobro“, nastavlja fra Zdravko.

Iako se Božić smatra porodičnim praznikom, fra Zdravko objašnjava kako je on, kao fratar, redovnik, član velike porodice, čitave zajednice koja dolazi u njegovu župu.

„Narod kojem sam povjeren, moja župa, je moja porodica. To je moja šira porodica i kao što bih sa svojom užom porodicom slavio Božić, ja ga isto tako slavim sa svojom zajednicom. Sa vjernicima se družimo kroz božićne dane, a upravo tako su nam tekle i sve pripreme za ovaj blagdan, kroz različite mise, pohod bolesnima te sakramente ispovijedi. Svi zajedno smo se, kao velika obitelj, spremali za ovaj najradosniji blagdan“, govori fra Zdravko.

Samo slavljenje Božića, kaže fra Zdravko, počelo je različitim molitvama i drugim vjerskim obredima te ukrašavanjem crkvi, ali dodaje da na dan Božića upravo najviše rade oni koji su ispred vjerničke zajednice.

„Samo misno slavlje i druženje sa vjernicima za vrijeme i poslije mise, slavimo Božić sa našim vjernicima. Inače, imamo običaj da se u franjevačkom samostanu nakon svetih misa okupimo svi fratri zajedno sa gvardijanom, kako bismo zajedno kao bratstvo, odnosno redovnička zajednica, proslavili Božić“, rekao je Anđić.

Nije neobično da na svetu misu kojom se obilježava dolazak Božića, polnoćku, u crkve dođu ljudi različitih vjeroispovjesti kako bi zajedno sa svojim komšijama i prijateljima obilježili ovaj praznik. Fra Zdravko kaže da je to jedan izuzetno lijep običaj koji bi u Bosni i Hercegovini trebalo nastaviti ljubomorno čuvati.

„Mi to trebamo svi, bez obzira kojeg Boga slavili, čuvati i to ljubomorno, jer se to u nekim drugim krajevima sigurno ne može doživjeti niti se doživljava. Ja sam 12 godina bio u Tuzli i ista je situacija kao i u Zenici i mogu slobodno reći da se znalo desiti da na misu dođe više ljudi koji nisu katolici i tako je u svim našim većim gradovima. Božić ima tu svoju draž, tu svoju božićnu čaroliju koja čini da ljudi dolaze jedni drugima u crkve i druge bogomolje i da žele zajedno, kao dobri susjedi, slaviti svoje blagdane. Kod nas je ta polnoćka sama po sebi mistična, jer se događa u ponoć koje je čudno vrijeme za molitvu, pa možda i to privlači ljude da dođu“, govori Anđić.

O svom pozivu kaže da je poziv morao doći od Boga, čije namjere možda nikada neće shvatiti, ali da mu je čast što se bavi ovim pozivom.

„Mi svi koji smo u ovom poslu kažemo da nas je bog odabrao, da smo dobili božiji poziv i to je tačno. Nisam nikada razmišljao o tome da ću biti svećenik i fratar, da sam to odlučio samo tako, nego sam doživio jedan slijed događaja u životu nakon čega se nešto u meni slomilo i odlučio sam da idem u Franjevačku gimnaziju. Ovo je jednostavno božiji poziv i svaki čovjek koji ga dobije odgovara na njega na svojstven način“, zaključio je fra Zdravko. (Tuzlanski.ba)